Donosimo novi nastavak Darije Bujas u rubrici "Pitaj Dariju".
Poštovana gospođo Darija,
Ne pišem Vam da mi date savjet. Niti varam muža, niti on mene, niti mi svekrva radi probleme. Mogu reći da je iza mene lijepih trideset pet godina uz mog muža. Ali sada dolazi ono, ali!
Odrasli smo svatko u svom malom selu pored Drniša, došli u Split na školovanje. Oženili, školovali djecu i nedavno otišli u penziju. Kuća moga muža nije bila uništena za vrijeme rata i u dobrom je stanju, tako da zadnjih dvadeset godina često tamo odlazimo i prespavamo po nekoliko dana. Volim otići, nema mnogo ljudi, uživamo u miru nakon gradske vreve na Pujankama.
Sve bi to bilo lijepo da moj muž nije odlučio, bez konzultacija i rasprave, da se preselimo na selo - za stalno!
Nekima je to fantastično, ali ja ne mogu zamislit život bez mojih šetnji uz more, mojih dugogodišnjih prijateljica. Floskula spominjat kazalište, uvijek mogu doći jednu večer, ali da ću duge zime provesti u kući, baca me u tugu. Možemo otići više tjedana, ali da spakiramo kofere i zaboravimo Split i sjetimo ga se samo u obliku doktora, ne želim. To ne bi bio život u kojem bi bila sretna. Sve ovo sam mu pokušala reći, ali on kao da gleda kroz mene.
Molim Vas, kako da me čuje i shvati da je moj život u Splitu, a kuća pored Drniša vikendica.
Hvala, Dinka
DARIJA:
Imam osjećaj, više bi voljeli da Vam muž ima ljubavnicu, a ostanete u Splitu, bili bi joj zahvalni. Naravno ovo je šala, ali isto promislite, kako bi se osjećali da je to istina. Možda dobijete odgovor prije nego pročitate moje mišljenje.
Potpuno Vas podržavam da živite gdje želite, jer Vas razumijem. I sama živim u Splitu, a imam vikendicu u okolici. Obožavam doći u moje misto, gledat moje jabuke i trešnje, naučila sam kositi travu trimerom. Sve je to prekrasno, ali Split ima ono što me čini cjelovitom.
Mnogi će se na ovo nasmijati i to je njihovo pravo, ali moje i vaše pravo da u zrelim godinama, kad imamo izbor živimo gdje se bolje osjećamo. Samim tim i vaš muž ima pravo da živi gdje želi, to je skroz u redu, zašto bi proveo ostatak života u neboderu na Pujankama, on želi ujutro kada se probudi i otvori prozor vidi svoje jabuke i svoje trešnje.
Volite se trideset pet godina, zašto ne bi i dalje, pomorci ne dođu kući mjesecima i dalje vole svoje žene. Aj, neki nisu. Nemojte ga sprečavati, ali isto tako nemojte ni vi skroz preseliti na selo. Poslije nekog vremena vi bi postali grintavi, došlo bi do velikih svađa.
Ono što bih ja napravila izgleda jednostavno, ali trebati trebat će Vam ženska mudrost.
Da bi Vas muž čuo, ne smijete biti u svakodnevnom okruženju. Restoran ili miran kafić najbolje rješenje. Jer mu Vaši prijedlozi neće biti po volji, a kako će tu biti ljudi, ne smije biti neugodan i otići u drugu sobu, kao da ste u stanu. Naprotiv, bit će prisiljen slušati svaku Vašu riječ. Podijelite tjedan na dva dijela, jedan na selu, jedan u Splitu, gdje će te biti koji dio tjedna izaberite sami, ovisno vašim interesima.
Sad najbitnije, krevet, nježnost sve što treba da mu i dosadi, jer onda nema ljubomore. Ljubomora je tumor svakog braka, posebno kad se partneri ne bude zajedno. Vjerujte mi, ako mudro posložite, sve će doći na svoje. Dozvolite sebi mogućnost da ponekad budete više u gradu ili na selu, nebitno, neopterećeno.
Ne bih bila iznenađena da poslije nekog vremena budete puno duže uz trešnje, nego beton u gradu. Sve je nebitno, bitno je da ste Vi i muž sretni. Dinka, samo je jedan život ne gubite dane nesretni, zbog nečijih želja, morate imati svoje.
