- Oh, kako fino, nema nikoga, odmah ću sve obaviti... - pomislio je naš sugrađanin zapisan za testiranje na Covid-19 kada je u petak popodne, dok mu je zubato siječanjsko sunce milovalo leđa, prilazio punktu za testiranje na Turskoj kuli.
Njegov ushit je, avaj, bio preuranjen, prvi u nepostojećem redu je bio samo zahvaljujući činjenici da ni u onim 'kažotima' za djelatnike nije bilo nikoga.
- Šta ću sad dovraga, pa triban se testirat?! - zapeo je na trenutak u beskonačnoj petlji junak ove priče, dobrim dijelom zahvaljujući i obavijesti na mobilnim kućicama o radnom vremenu te brojem telefona koji je konstantno bio nedostupan, uz 'psihološku pomoć' još nekolicine zalutalih sugrađana koji su jednako zbunjeni stigli na lokalitet kod Parka mladeži.
- Hmmmm, možda je sestra rekla Vukovarska, a ne Turska... Ma ne virujem, pa nije baš slično, zapamtija bi, ipak mi je to važan podatak... - nastavili su se okretati 'možđani zupčanici' Splićanina u najboljim godinama dok je pokušavao što vjernije reproducirati razgovor s medicinskom sestrom u ordinaciji svog obiteljskog liječnika. Nije imao nekakav papir kao 'corpus delicti', sve se odvijalo usmeno pa mu nije preostalo ništa drugo nego otići do Vukovarske.
Slučaj dobio sretan završetak
A na rečenom Higijenskom je cijeli slučaj dobio svoj sretan završetak, uz ponešto uobičajenog škakljanja nosne šupljine te malo manje ugodnog uzimanja brisa ždrijela. Zaposlenik ga je hladnokrvno obavijestio da je naručen upravo kod njih, nikakva Turska kula nije bila opcija, te da je o svemu trebao dobiti email. A nije.
Naravoučenje cijele priče? Dobro se koncentrirati kada dobivate upute o testiranju, cijepljenju ili čemu već, dobro zapamtiti vrijeme i adresu, a ako treba i zatražiti da vam sugovornik/ca ponovi izrečeno. Jer mali su izgledi da ćete ih ikad više dobiti na telefon...
