[L]ijepo je kad nanižeš neke godine. S njima dolazi i iskustvo. Postaneš mnogo bolji čitatelj ljudi. A svi znamo što je iskustvo, i kako se ono stječe. To je niz poraza, bezbroj grešaka, a ako smo iz njih nešto naučili, nismo uzalud patili i krivili sebe za nešto na što, u većini slučajeva, nismo mogli utjecati. Mladost je prošla. S njom i veći dio naivnosti, mada se ja svoje nikada neću riješiti.
Uvijek tražim u ljudima nešto dobro, uvijek vjerujem da će dobrota isplivati na površinu, a na kraju ispliva svo smeće, a dobrote ni u miligramima nema. U mladosti, pretrpjet ćemo puno toga. Nešto zato jer mislimo da će biti drugačije, nešto jer dio krivice svaljujemo na sebe, a nešto zato jer još uvijek vjerujemo u snove, a njih se teško odreći. Koliko li samo grešaka napravimo u najboljoj namjeri? Naivno gledamo ljude kroz sebe, i mislimo da su svi poput nas. Kako kažu, lopov misli da su svi lopovi, a to se može primijeniti u svim situacijama tijekom života. Učiš, promatraš, otkrivaš tuđe slojeve duše. Ne postaješ igrač, nisu svi stvoreni za takve utakmice, ali postaješ oprezniji. Ne ulaziš u ring sa svakom budalom, jer većinu zaobiđeš. Naučiš da od ljudi možeš očekivati puno toga neljudskog.
Najdraži su mi oni koji govore kao anđeli u raju
Ipak, komunikacija i upoznavanje ljudi ima svoju cijenu, ali i ljepotu. Nećemo na sve gledati toliko tragično. Koliko god ih ima, svi su različiti. Upoznavanje je kao istraživanje džungle. Drugačije to i ne bih opisala. Sigurni ste da ćete doživjeti iznenađenje, samo je pitanje kakvo će ono biti? Izvana su svi uglađeni, prvi dojam je ključan, a što se nalazi u nutrini? Ono loše u sebi, ljudi skrivaju kao zmija noge. Obožavam radit profilaciju ljudi. Em, učim i iskoristim to za knjige i romane, a i volim doći do srži osobe s kojom komuniciram. Do srži se teško dolazi.
Ljude nikada ne upoznamo u potpunosti. Ne upoznamo ni sebe, a kamoli ćemo druge. A vjerujte mi, najdraži su mi oni koji govore kao anđeli u raju. Tu mi se uvijek upali alarm za uzbunu. Neki su komunikacijske vještine usavršiti do zavidne visine. Naravno, kad vježbaš cijeli život, a ako si uz to i inteligentan, i ako znaš šta osoba nasuprot tebe želi, lagano pleteš paukove mrežu oko žrtve. Ne upadaju svi u tu klopku. Slušaj, gledaj, a najveću pažnju obrati na djela. Djela nam sve kažu. Može zlim ljudima teći med sa usana, ali djelima ne prate ono što govore. A riječi bez djela nemaju težinu, značenje. To je uzaludno mlataranje jezikom. Najdraže mi je pustiti ljude da misle da im vjerujem. Postaju manje oprezni, sigurni u sebe. A ja samo gledam, sve kužim, i puštam ih da vidim dokle su kadri ići. Bi oni i do Amerike, ali se meni ne da glumiti, smiješiti se, iako mi nije do smijeha, i ne da mi se slušati isprazne riječi. Kad mi dosadi, i kad vidim da to dolazi do granice, lijepo kažem šta mislim, i odem.
Stvorili su lažnu sliku o sebi
Trebamo nekad pustiti ljude da im ego naraste, samo zato da bi ga mogli zgaziti. Kad im saspeš u lice istinu, neće ti se takvi više javiti. Ego je loš gospodar, a tko se usudio narušiti sliku savršenstva, kazna mu je da za tu osobu više ne postojiš. Talent i vještinu baratanja riječima mogli bi iskoristit u plemenitije svrhe. Ipak, mislim da je od svega najgore to što oni sami vjeruju da su ono što govore. Stvorili su lažnu sliku o sebi, i svi koji tu sliku ne vide onako kako je oni predstavljaju, dožive eliminaciju. A baš mrzim laži, nekako ih se ježim. Jer, što je čovjek ako njegova riječ ne vrijedi? Ništa. To se samo čovjekom zove.
I… nauče te ljudi kakva ne trebaš biti. Svaka osoba nam je lekcija, a kakvu ćemo pouku izvući iz nje, o nama ovisi. Proljeće je, vrijeme je da posadim narcise. Ipak, neki narcisi ne uspijevaju u vrtu mojeg života. Nisu naišli na tlo koje im odgovara.
