[I]mam dovoljno godina da znam kako se prije živjelo, barem moja obitelj i okolina. Skroman život, rad, pazilo se na sve. Nasljeđivala se odjeća, knjige, sve što je iskoristivo. Krpalo se, svemu se produživao vijek do krajnjih granica. Ljudi su imali manje, ali više duše. Selo je bilo kao jedna velika obitelj, a sada susjed susjeda ne poznaje, čak neki ni ne uzvrate pozdrav, kao da je izgovorena riječ ravna smjeni u kamenolomu. Kažu, promijenilo se vrijeme, a nije.
Vrijeme je uvijek isto, promijenili su se ljudi, većina njih. Što su stvari dostupnije, manje se cijene. Tako je sa svime u životu, i sa stvarima, ali i sa ljudima. Za krpanje odjeće jesam, ali ne baš i za krpanje međuljudskih odnosa. Kad odjeću krpaš, dođe vrijeme da je to nemoguće, istrošio se materijal. Isto tako je i u svakom odnosu. Ipak, treba postojati doza tolerancije, razumijevanja, treba sagledati svaku situaciju sa svih strana. Ne treba dizati sidro na maestral. Zašto su brakovi prije opstajali? Znam, reći ćete da nisu imali izbora. Dobrim dijelom se i slažem sa tim. S druge strane, ako je postojao problem, razgovaralo se. Pokušavalo se riješiti taj problem.
Čovjek bez srama
Ljudi su imali strpljenja. Obitelj se štitila na sve načine. Nisam zato da netko trpi nešto što nije u redu, ali svakako za pronalazak rješenja jesam. Najlakše je otići. Postali smo površni. Nekako smo sebi najvažniji. Ljudi više ne drže do riječi, a sram iščezava. Sram je granica koju ljudi ne bi smjeli prijeći. Jer, čovjek bez srama, sve je u stanju učiniti. On nikakvih prepreka nema. Koliko je sram važan, shvatimo kada nam u život uđe netko bez njega. Ne srame se ničega, nikakvih situacija, ni svojih postupaka, koliko god oni užasni bili. Čak se i ponose tom besramnošću. Jer oni sve mogu, njima je sve dozvoljeno. Čuvajte se takvih ljudi. Cijeli smisao njihovog života se sastoji u tome da u ljudima ostave pustinju, da unište, da obezvrijede, a oni i te kako znaju na koji će način. Vježbaju to cijeli život. Ljudska veličina je u pomaganju, a ne u uništavanju. To neki nikada neće shvatiti. Oni vole kad svoj pakao prenesu na druge ljude. To ih čini moćnima. Ako ničiji život ne unište, život im nema smisla. Oni su razarajući uragan koji počinje prekrasnim lahorom, a pretvori se u silu ljudske zlobe.
Sve je postalo potrošno. Emocije, ljudi, prijateljstvo, baš sve. Imena ljudi koji su u našem životu, treba napisati olovkom, jer se ona lako briše. Za neke i ne treba gumica, izbrišu se i sami svojim postupcima, izdajom, i tko zna čime sve ne. Kad su u pitanju loše stvari, ljudska mašta ima nepregledno prostranstvo.
Ne uzimajte srcu...
I baca se danas sve. Netko tko ti se još jučer kleo u ljubav, danas će te baciti u kontejner, i još možeš moliti Boga da na tom kontejneru nema poklopac. Ali, svatko govori o sebi. Nekad je bolje biti i u smeću, nego sa smećem u ljudskom obliku. Ne uzimajte previše srcu to što drugi ljudi rade. Njihovi postupci su ogledalo njihove duše. Oni su nam lekcija, oni nam primjerom pokažu kakvi nikada ne smijemo biti. Ne mogu nam bolje objasniti. Svatko te u životu nečemu nauči. Nekako, ponekad nam život sliči na cirkus, gdje ljudi odigraju svoju točku, ali ne dobiju aplauz, nego ga sami sebi daju.
Naučite da su neki ljudi vrijedni svega, a neki ničega. Neke dočekamo aplauzom kad uđu u naš život, a neke ispratimo na taj način. Njihova je predstava završila. Kakav god da su trag ostavili, ne uzimajte previše srcu. Do njih je, nije do vas. Vi nastavite sa svojim životom, a oni neka idu na audiciju za neku drugu ulogu, sve dok jednom ne dođe vrijeme da predstavu odigraju bez publike.
Sretan Vam Uskrs, mili moji
