Božić je najradosniji dan u godini za sve nas.
Na taj dan okupljajući se oko obiteljskog stola zaboravljamo na brojne poteškoće koje nas more svakodnevno. Ispod bora se pronađe i pokoji poklon, što itekako obraduje dječja srca. No, postoje djeca i mladi koji neće na pravi način osjetiti radost Božića i svega lijepog što donosi sa sobom.
Da im stvarnost u potpunosti ne bi ukrala Božić, postoje ustanove koje skrbe za njih i pripremaju ih za izazove s kojima će se morati suočiti jednog dana. U jednu takvu zaputili smo se na splitska Brda, gdje je središte Centra za pružanje usluga u zajednici Split, poznatijeg kao Dom na Brdima.
"Znaju nas nazvati preko noći da dovode pet maloljetnih migranata"
Tamo smo porazgovarali s ravnateljicom Marijom Tešijom te s nekoliko korisnika, koji će ovogodišnji Božić provesti u Domu bez svojih roditelja, braće, sestara, ali s jednom divnom skupinom ljudi, koja svakodnevno radi sve kako bi ih izvela na pravi put.
Ravnateljica je zadovoljna proteklom godinom.
"Otkad sam preuzela vođenje ustanove stalno je izazovno. Morali smo zbog mjera i situacije biti usmjereni na sami sebe te nismo uspjeli realizirati sve planirane aktivnosti onako kako smo zamislili. Ipak, ja sam vrlo zadovoljna na kraju godine. Mogu kazati da smo za ovo što radimo dobili vrlo pozitivne povratne informacije i da smo na pravom putu. Stalno govorim da nama ne smiju dolaziti obitelji, nego da mi moramo ići u obitelji i na taj način pomagati i raditi svoj posao. Povećao nam se broj korisnika na 135, koji uključuje one koji koriste institucionalni tretman, poludnevne boravke, dnevni centar u Gundulićevoj ulici i organizirano stanovanje s mobilnim timovima koji pokrivaju otoke i ruralna područja naše županije", kazuje nam.
Koronavirus je mnogo poremetio njihov rad, ali ona je jako zadovoljna napravljenim poslom.
"Stvari su jednostavne ako imate s kim raditi. Zato se i jesam toga uhvatila. Nisam osoba koja će sjediti, nego funkcioniram na principu "želim, hoću, mogu i to sad". Mi smo od strane nadležnog ministarstva imenovani i kao kontakt točka za prihvat djece maloljetnih migranata, koji su bez pratnje. Radi se o dosta zahtjevnoj stavci jer pokrivamo područje južno od Ličko-senjske županije. Znaju nas nazvati preko noći da dovode pet maloljetnih migranata u ustanovu. Tada treba napraviti cijeli postupak, zadovoljiti sve mjere te im pružiti krov nad glavom. Ne mogu kazati da nam je nešto bilo nepremostivo jer stvarno imam dobar tim suradnika oko sebe. Zadovoljna sam s onim što smo napravili i radujem se budućim projektima koje ćemo provoditi s našom djecom", priča nam Tešija.
"U našoj ustanovi nisu marginalci, nego djeca koja su kao i svaka druga"
Božić je u njihovoj ustanovi poseban i vrlo emotivan.
"To je radostan događaj sam po sebi. Nama katolicima, ali i onima ostalih vjera, simbolizira nešto što je dobro i vraća nam nadu u bolje sutra. Ipak, nekad nam bude i tužan taj dan kad pomislimo da naša, ali i druga djeca će nažalost biti u situaciji da nemaju otići gdje za blagdane. Teško je zamisliti kako se taj dan osjeća jedno dječje srce, ali potrudimo se da napravimo sve da svaki naš korisnik osjeti toplinu Božića i osjećaj doma koji on pruža. U našoj ustanovi nisu marginalci, nego djeca koja su kao i svaka druga", kaže nam.
Na kraju je poslala poruku.
"Pozdravljam sve ljude dobre volje, naše sugrađane i žitelje lijepe županije. Hvala za sve što su nam učinili. Pokazali su mnogo puta da zajedno razbijamo predrasude, da nismo na margini. Hvala i vašem portalu koji nam pomaže da izađemo iz anonimnosti. Ova djeca trebaju imati svoje mjesto pod suncem. Dapače, pozivam sve da prate naš rad te da zajedno probijamo barijere i kročimo prema boljem životu za sve nas, pogotovo za našu djecu", zaključila je Marija Tešija.
Mjesta za napredak uvijek ima
Josipa Maroš u ustanovi radi već deset godina, a zadnjih godinu dana je na mjestu voditelja odjela boravka i savjetovanja.
Ona smatra da korisnici imaju sve što im je potrebno za normalan život, no smatra da im sitnice u vidu određenih luksuza ipak nedostaju.
"Mislim da u materijalnom smislu naši korisnici imaju dovoljno, i ja se nadam da su oni zadovoljni. Ipak, moramo naglasiti, u našoj ustanovi borave mladi i djeca, i mi smo svjesni da im određeni luksuz nedostaje. Nekakve sitnice koje bi njima značile, oni nemaju. No sigurna sam da imaju dovoljno za normalan i ugodan život u ustanovi", kazuje nam Maroš u početku.
Smatra da mjesta za napredak uvijek ima, a svojim korisnicima kroz razne projekte pokušava stvoriti najbolje uvjete života.
"Mjesta za napredak uvijek ima i to nije sporno. Mi se sada nalazimo u našem stacionaru na Brdima, a ja vam češće radim u stambenoj zajednici i tu pružamo usluge maloljetnicima. Iz osobnog iskustva mogu reći da su puno drugačiji uvjeti u stambenoj zajednici u odnosu na stacionar. Sudjelujemo u projektu "Centar u zajednici" i preko projekta financiramo stambenu zajednicu, mobilne timove i poludnevne boravke koji se nalaze izvan ustanove. I to su usluge koje im pružamo, također djelujemo s našim timovima, a vrlo smo aktivni i na terenu. U svakom slučaju, mi smo zadovoljni jer postižemo dobre rezultate, ali kažem, mjesta za napredak uvijek ima", priznaje Josipa za naš portal te nam u nastavku objašnjava koje su privilegije, ali i odgovornosti korisnika iz stambene zajednice.
"Cure koje žive u stambenoj zajednici dosta su samostalnije od cura u stacionaru. One nisu same, imaju svoga odgajatelja koji je uvijek uz njih, te cure imaju i svoj budžet i uči ih se pravilnom raspolaganju novcem. Kada one izađu iz ustanove, trebale bi biti potpuno samostalne za život", pojašnjava u nastavku i nadodaje:
"Zadovoljni smo, promjene na curama i momcima iz dana u dan vidljive. To nas veseli, zbog toga smo ponosni", zaključuje Maroš.
"Treba ih poticati, svi imaju svoju životnu priču i to moramo razumjeti"
Izjavu za Dalmaciju Danas dao je i odgajatelj Petar Raljević. Smatra da život u ovakvom kolektivu nije jednostavan, kaže da korisnice i korisnike treba poticati jer mjesta za napredak - itekako ima!
"Teško je živjeti u kolektivu, bilo bi im sigurno bolje i ugodnije u stanovima. Tada bi bile još samostalnije, a imale bi i više mogućnosti. Naravno, i u takvim jedinicama imaju nadzor svojih odgajatelja. Tada bi bile kao jedna mala obitelj. Kada ste u ovako velikom kolektivu, uvijek se mogu događati manje ili veće svađe, a svaka svađa može eskalirati. Karakteri su različiti i to je normalno. Izgladimo mi to sve", priča nam odgajatelj te nam otkriva da je situacija u domu zadovoljavajuća.
"Treba ih poticati, svi imaju svoju životnu priču i to moramo razumjeti. Ja sam djelomično zadovoljan, svi oni imaju i vremena i prostora za napredak i u tome trebaju ustrajati, i mi i oni. Sigurno ćemo uspjeti..." optimistično zaključuje Petar Raljević.
Odgajatelji su nam dopustili razgovor s korisnicima Doma. Skromni su i samozatajni, nemaju velikih želja. Muči ih što nemaju internet, nedostaje im igraonica, a voljeli bi da su im sobe malo luksuznije i interijerom bogatije.
"Tu i tamo se posvađamo, ali brzo to riješimo", "Volio bih biti samostalniji"
"Tu i tamo se znamo posvađati, ali brzo to riješimo. Ako ne mi, onda odgajatelji", kazala nam je mlada korisnica Doma na Brdima.
"Volim kad mi je soba uredna. To mi je jako bitno. Ovdje se osjećam ok, iako bih volio biti malo samostalniji. Nadam se da će i za to doći vrijeme", tiho nam se povjerio jedan dječak.
Neopravdano se korisnice i korisnike Centra za pružanje usluga u zajednici stigmatizira. Takva je percepcija šire javnosti, no ovakvim člancima želimo ljudima dokazati i potaknuti ih da korisnike centara gledaju malo drugačijim očima.
Oni su kao i svi ostali, kao i sva ostala djeca. Samo (možda) nisu rođeni pod sretnom zvijezdom. No, zaslužuju svoju priliku, a tu priliku im svi mi trebamo pružiti. To nam je dužnost!
Možemo im pomoći, samo ih trebamo razumjeti...
