Dobrom posjećenošću mogu se pohvaliti u Dalmatinskoj zagori. Pa čak i u posezoni. Ante Budiša iz Ježevića pokraj Vrlike ponajprije se bavi uzgojem krušaka. No, zahvaljujući novcu iz europskih fondova, ostvaruje i zavidne turističke rezultate.
Vrličko područje bogom je dano za voćarstvo. No, dok su drugi birali kraljicu voća, Ante Budiša odlučio se - za krušku!
- Ja sam računao - bolje bit u selu prvi nego drugi u gradu. Posadio sam 400 komada, kaže. Pet sorti sam uzeo. Tako da berem od 6.,7.,8.,9.,10. i evo sad i u 11. mjesecu. Inače svake godine rode ali, ovo je baš nešto posebno bilo. Stvarno su ekstra, kaže za HTV.
Pa ipak put do kupca nije lagan.
- Pokušavao sam u trgovačke centre međutim, njihovi tehnolozi kažu da ta kruška mora bit kalibrirana, svaka ista ali to je nemoguće, kaže.
- To su prirodne, ekološke, neprskane kruške. Ali njima nije važno da je ona zdrava nego da dobro izgleda. Nešto se riješi, uglavnom prijatelji, poznanici, javljaju se, dolaze, ja dostavim, nije problem nikakav. Čak i one koje opadaju mogu i gratis dat, ističe.
A, ako što i ostane - propasti neće.
- Pustio sam magarce tu, dodaje.
- Magarci se hrane ko gospoda, uživaju u tim kruškama, imaju dlaku - sjaji se ko kuna šta kažu naši stari ljudi. Sad ih ima pet, a svake godine sve više, neka ih tu, zaslužili su, pomagali su ljudima, to su plemenite životinje i dobre, ja sam ih uzeo kao nekakav spomenik, priča.
I - turističku atrakciju.
- Ljudi dolaze iz Čehoslovačke, Poljske, Zagreba, Splita, Sinja, dodaje.
- Divota je ujutro se probudit i čut ptice kako pjevaju, magarci revu, pivci kukuriču, pasi laju, mačak, sve je tu. Uživaju u ljepoti toj, kaže Ante.
Pa je odlučio uložiti u dodatni razvoj gospodarstva.
- Mjeru 6.2.1. sam iskoristio. Idealno! To je stvarno jedan vjetar u leđa veliki. Ja sam se u godini dana za 200 posto pomaknuo tako da iduća godina, ako bude opet tih mjera, idemo dalje. Nek ljudi vide da se može na selu živjeti i da uspijeva sve tu, kaže.
Priželjkuje još samo da u tom naumu - ne ostane sam.
