HGSS Stanica Makarska sinoć je imala još jednu u nizu ovogodišnjih intervencija na Biokovu, no ovog puta svoju objavu nisu posvetili opisu spašavanje nego su objavili pismo zahvalne planinarke koju su spasili.
HGSS je dobio dopuštenje objave pisma, a možete ga pročitati u nastavku:
"Poštovani,
Ovim putem sam se željela još jednom zahvaliti svim članovima HGSS-Makarska a naročito ekipi koja je u subotu navečer krenula na Biokovo po mom pozivu.
Želim istaknuti prvenstveno njihovu agilnost i profesionalni pristup prema meni osobno, i situaciji u kojoj sam se našla.
Iako nisam prvi put na Biokovu, i poznajem pravila ponašanja na planini, mislila sam da se meni ne može dogoditi "da zalutam". Pogotovo ne na stazi koju poznajem i kojom sam krenula. Međutim, svi znamo da se vremenski uvjeti i uvjeti planinskog okoliša mijenjaju iz dana u dan, pogotovo u prijelaznom razdoblju, i pogotovo na Biokovu.
Biokovo je prekrasna planina, i kao takvu je treba poštovati u svim njenim segmentima, u različitim godišnjim dobima, danju i noću.
Iz tog razloga sam se odlučila u subotu odmah po zalasku sunca pozvati HGSS-Makarska, jer nisam željela prkositi Biokovu, a racionalnost odluke vagala sam dobrih 20 minuta stojeći u mjestu. Pozvati pomoć ili tražiti i dalje po mraku neku markaciju i time eventualno izbjeći onaj "bolni udar na vlastiti ego" - "ajme sramote, izgubila se na Biokovu".
E tu sad nastupa racio.
Imam dvije svjetiljke, na glavnu i ručnu UCO lampu od 150 lumena..... ne želim ih istrošiti tražeći u mraku markacije na putu za koji sam shvatila da nije "onaj moj". Stojim na mjestu s kojeg vidim lako uočljiv i poznati objekt do kojega znam da se može doći vozilom. Znam objasniti svoju stojnu točku a mogu i poslati GPS signal sa svog mobitela koji je za put na planinu uvijek na ful bateriji. Naglavna i UCO lampa mogu biti dobar signal s uzvišenja u mraku.
Što da uradim?
Ono jedino ispravno i logično.
Zovem HGSS-Makarska.
Znam da ću im pokvariti subotu uvečer, znam da ću se zbog toga osjećati jadno, jer su to ljudi, entuzijasti, poznavatelji planine, koji to rade besplatno. Ljuta sam na sebe i cijeli svijet. Ljuta sam na sve osim na Biokovo - jer ga volim, bez obzira na to što sam sad tu negdje i ne znam dalje.
Ali racio kaže: zovi, oni će doći.
HGSS-Makarska, hvala što postojite.
Kao prilog u ovom mailu šaljem fotografiju, zadnju koju sam snimila na silasku s planine. Nažalost snimila sam je u brzini silazeći sa sipara prema crkvici jer nisam mogla odoljeti prekrasnom prizoru, nije oštra i nije ono što je trebala biti, ali mi je poslužila kao mala rekonstrukcija onoga što mi se dogodilo.
Voljela bih, kao planinar i ljubitelj Biokova, da se markacije poboljšaju i bolje istaknu pogotovo u šumovitijem djelu, kroz koji se prolazi, gdje ima više utabanih oputina koje mogu "zavarati" i skrenuti sa zacrtanog puta, (kao što se meni dogodilo), kako se ovo što se meni dogodilo ne bi događalo češće - nekom drugome.
Još jednom veliko hvala ekipi kojoj sam zagorčala subotu navečer, ali bez obzira na sve nadam se da ćemo se opet sresti, na Biokovu, ali u nekim ljepšim okolnostima" - riječi su zahvalne planinarke.
HGSS je kratko odgovorio: "Niste nas gnjavili, vaši GSS-ovci".
