Nedaleko od Splita pored Solina smjestio se jedan mali samoodrživi raj. Prikladno nazvan Rezervat prirode i kulture 'Nove Starine' predstavlja upravo to, odu Zemlji, prirodi i umjetnosti.
Djelić Zemlje koji prekriva rezervat ili može se još nazvati i parkom djelo je Ivana Tokića, inače samoukog kipara koji je održao izložbe i performanse po cijelom svijetu, a nekadašnji deponij je izabrao kao svoj dom. Kako je i sam rekao ljudi se trebaju očistiti od stresa i udahnut svježi zrak mirnoće koje njegovo utočište nudi.
Park je prije dvadeset godina bio deponij otpada na kojeg je Ivan naišao te odlučio počistiti i krenuti raditi nešto. U tih dvadeset godina djelovanja stvorio je oazu koja se mora vidjeti da bi se razumjela.
Naime, cijeli rezervat je povezan zemljanim stazama. Sastoji se od vrtova, nastambi, područja za vježbanje i meditaciju te radionice na otvorenom za koju Ivan Tokić kaže da želi napraviti klesarsko-meditacijski centar za učenike.
Postoji i dio koji je rezerviran za dječje rođendane i zabave, a ponajviše nas je dojmio krug stolica namijenjen za logorske vatre i druženje s prijateljima. Ovaj park je ponajbolje opisan riječi: čudnovat.
Osim što je cijela ideja 'nova' temelji se na povratku korijenima i prirodi, ali ne samo to. Bit ovog projekta je pokazati da je moguće te da priroda uvijek daje sve što nam treba. Kroz cijeli rezervat se mogu vidjeti voće i povrće koji sežu do visoko u stabla i daju plodove. Hrana je na svakom koraku, može se ubrati i iskoristiti, a otpad ide u kompost koji naposljetku služi za napajanje novih plodova i biljaka.
Ivan Tokić je maksimalno iskoristio potencijal svake grane, svakog kamena i svake travke. Kroz cijeli se rezervat protežu smione skulpture i načini sadnje koji prkose logici, ali funkcioniraju, i ne samo to, napreduju.
Kako to zapravo izgleda?
Radi se o četiri hektara zemlje koji su potpuno bili prekriveni otpadom; još jedan deponij u nizu mnogih drugih. No, priča nije završila na tome. Sada je, to odlagalište smeća koje se protezalo na četiri hektara, šuma. Šuma koja buja, raste i napreduje iz dana u dan, a dom je mnogim pticama. Zdrava priroda uvijek daje natrag taman onoliko koliko je čovjeku potrebno pa i više od toga. Tako se Ivan Tokić ne mora brinuti za hranu jer je može ubrati sa svakog stabla.
Dio po dio, nastambe
Ulazak u park je svojevrsni muzej kamenih skulptura. Poviše njega, nalaze se ručno izrađene nastambe od drveta. Izgledaju kao bajkovite kolibice smještene usred guste šume, sa ognjištem, krevetima i kuhinjom. Tuš je zasebna prostorija koju je izgradio jedan gost iz Amazone od stabljika bambusa. Nalik na tropsku kišu, ova mala prostorija zaista ostavlja dojam amazonske prašume. U srcu šume nalazi se knjižnica. Otvoreni, natkriveni prostor izgrađen od drva dom je međunarodnih knjiga.
Naime, kako dolaze posjetitelji iz raznih dijelova svijeta donose sa sobom i knjige koje poneki i ostave u šumskoj knjižnici. Tako se mogu pronaći knjige na njemačkom, engleskom, japanskom itd. Za sve one koji žele uživati u ugođaju čitanja na otvorenom, u prostor je smješten i kauč. U jednom dijelu parka je i drveni šator nalik na potkrovlje. Izgrađen od drva, u njega je smješten veliki madrac i prozor s pogledom na umirujuće zelenilo, a ulazi se kroz – prozor. Vrata u ovaj šator su napravljena od grilja.
Zabavni park
Prolaskom kroz šumski puteljak nailazi se na sportsko-rekreacijski park. U njemu se nalaze sprave za vježbanje napravljene od odbačenog materijala koje pokrenu sve mišiće u tijelu i daju do znanja da za vježbanje nisu potrebne nikakve skupe opreme, samo dobra volja. Jedna od spravi je i pokretna prikolica. Nadalje, postoji i park za djecu koji je pun zabavnih alata izrađenih od ponovo iskorištenog materijala, a Ivan Tokić se nada da će jednom to mjesto biti prvi izbor za dječje rođendane. Bez mobitela, bez tehnologije, druženje i igranje u bogatoj šumi.
Vrt
Cijela šuma je jedan veliki vrt, ali zapravo postoji i jedan dio gdje je napravljen zasebno. U tom dijelu raste svakojako voće i povrće te začini. Što je iznenađujuće, u cijelom rezervatu ne raste samo lokalno bilje. Među njima je i avokado i đumbir, a kako kaže Ivan Tokić, on se o tome ne brine nego dopusti da priroda odradi svoje. To zove intuitivnom poljoprivredom, kompostom u prirodu vraća sve ono što je izvađeno iz nje, time polije novo zasađene sjemenke, a urod je sve ono što treba biti. Prepuštajući sve u ruke prirode, Ivan si je omogućio pravo bogatstvo hrane i raznovrsnosti. Sve mu uspijeva, od travke i melise, do avokada, tikvi i kukomara.
Fascinantan je ovaj pristup prema uzgoju voća i povrća. Intuitivnost napominje osluškivanje i praćenje prirodnih ciklusa uz poštovanje prema prirodi. Priroda je jedan veliki kemijski, biološki i fizički proces koji je povezan načinima sa kojima mnogi ljudi nisu upoznati. Stabla tvore svojim korijenima veliku komunikacijsku mrežu. Gljive također. Tako da je zdrava šuma zapravo veliki komunikacijski bazen koji šalje signale preko cijelog prostora na kojem se prostire. Time je važno, koja hrana ulazi u tlo, u obliku komposta, definira zdravlje i plod koji će izaći iz tog procesa. Tako i nastaje ono prirodno, iz prirode u prirodi.
Mjesto za druženje
Sa desne strane zabavnog rekreacijskog prostora, nalazi se šank i područje za logorsku vatru. Okruženo stolicama, vanjsko ognjište je idilično mjesto za relaksaciju. U cijelom rezervatu se nalaze dva takva mjesta, a i jedan zanimljiv detalj. Naime, pored nastambi se nalazi kino. Veliko bijelo platno naslonjeno na projekcijsku dvoranu tj. malu drvenu nastambu ispred kojeg se nalazi red stolica za sjedenje. Kako dolazi mnogo volontera, večeri filma pod zvijezdama su pravo iskustvo nakon napornog dana rada.
Svakako, u ovom rezervatu puno je posla za jednog čovjeka pa putem aplikacije Workaway dolaze volonteri koji mu pomažu i tako očuvaju ovaj dio prirode. Obilje sadržaja i prostora, pravi je izazov za održavanje. Osim što se brine za to cijelo područje, Ivan Tokić izrađuje svoje kamene skulpture, ali i ponovo koristi odbačeni materijal kojeg pronađe u okolici te od njega radi pitare, korisne alate i uređaje i zapravo sve što mu je potrebno.
Park je namijenjen raznim kreativnim i duhovnim djelatnostima, te se prema tim potrebama i prilagođava bez uznemiravanja prirodnog krajolika ili njegove nasilne modifikacije na ijedan način. Park je oaza ne samo prirode već i umjetnosti. Tu su se održavali festivali glazbe, posjećivali su razni gosti sa područja duhovnosti, a Ivan Tokić to sve planira dignuti na još jednu razinu gdje će se i djeca moći učiti klesarstvu. Naime, osmislio je cijeli jedan prostor u blizini kamenoloma koji će služiti kao radionica meditacije i klesarstva gdje će učenici učiti umjetnost klesanja.
Izazovi i problemi s kojima se suočava
Iako je rezervat prirode i kulture međunarodno prepoznat, lokalno baš i nije. Kako kaže Ivan Tokić dugo godina se borio s vlastima, a i s onima koji od bogate šume žele napraviti parkiralište. Prostor je velik i izazovan za održavanje u čemu mu pomažu volonteri, međutim njegova je želja i da lokalni ljudi prepoznaju značaj ovog mjesta i odluče doprinijeti održavanju prirode i 'pluća' Zemlje. Želi stvoriti zajednicu ljudi koji će na isti način čuvati ovaj spomenik prirodi i kulturi uz spoznavanje važnosti ovakvih prostora. Klimatska kriza je u zamahu, a priroda polako odumire. Klimatski uvjeti se mijenjaju, temperature rastu, a morska i kopnena flora i fauna gube svoj sjaj. Ovaj rezervat je i poziv u pomoć samoj prirodi. Ivan Tokić smatra da kada ljudi shvate iznimnu važnost očuvanja prirode uz omogućavanje odvijanja njenih prirodnih procesa bez utjecaja čovjeka, naučit će da priroda daje sve ono što ljudima treba. Istina je što se kaže, s prirodom, uz prirodu za prirodu. Kružni proces teče i nikad se ne zatvara. Održivost je temeljena na tri R: reduce, reuse, recycle. Ili u prijevodu, kružni proces se temelji na smanjenju otpada, potom ponovo korištenje onoga što se može iskoristiti i prenamijeniti, a posljednje je recikliranje tj. sve ono što se ne može ponovo iskoristiti tek onda ulazi u proces recikliranja.
Zaključak
Rezervat prirode i umjetnosti 'Nove Starine' područje je u blizini Splita koje čuva prirodu onakvu kakva je te joj daje prostor za oporavak i napredovanje. Kako god to zvučalo, realno stanje klime i svijeta je alarmantno. Ovakvo mjesto daje nadu da se taj proces može usporiti i čak zaustaviti ako se ljudi udruže i na vrijeme reagiraju. Međunarodna zajednica volontera je već uvidjela potencijal ovog prostora i šume koja je izrasla iz nekadašnjeg deponija. Priroda uvijek pronađe način kao i život.
