Na splitskom Zvončacu ovih dana nije se gasio samo jedan lokal – zatvorila se jedna mala, ali važna životna stanica mnogih Splićana. Bobis, mjesto koje je desetljećima bilo dio svakodnevice stanovnika ovog dijela grada, oprostio se uz emocije, zagrljaje i kavu koja je imala drugačiji okus nego inače.
Kako svjedoče oni koji su se okupili na posljednjem druženju, nije to bio samo oproštaj od prostora, nego od ljudi i navika koje su činile život kvarta.
“Bila je to bitna stavka našeg života”
Na vratima je osvanula poruka koja je najbolje sažela osjećaje okupljenih. U njoj se posebno ističe zahvalnost djelatnicama koje su godinama bile zaštitno lice ovog mjesta.
“Danas je bio oproštaj od Bobisa na Zvončacu. Točnije, od prekrasnih žena, vrijednih, požrtvovanih djelatnica koje su godinama bile dio naših života i činile ovaj Bobis onim što je bio”, stoji u poruci.
Za mnoge je Bobis bio više od pekarnice ili mjesta za kavu – bio je to svakodnevni ritual, kratki predah od obveza i mjesto susreta.
Kava, osmijesi i tišina između riječi
Fotografije s oproštaja govore više od riječi. Na terasi, uz male stolove i poznate šalice, okupili su se dugogodišnji gosti i djelatnice. Osmijesi su bili prisutni, ali u njima se mogla naslutiti i tuga.
Neki su sjedili kao i uvijek, kao da je riječ o običnom danu. Drugi su došli samo reći “hvala” i još jednom vidjeti lica koja su godinama dočekivala goste.
Atmosfera je bila tiha, ali snažna – ona vrsta tišine koja govori koliko je neko mjesto značilo ljudima.
Tradicija koju smo uzimali zdravo za gotovo
“Ovo je bila jedna tradicija koju smo, očito, olako shvaćali”, poručuju oni koji su se oprostili od Bobisa.
Mjesto koje je mnogima bilo “usputno”, zapravo je bilo važan dio svakodnevice – pola sata bez računala, bez žurbe, izvan ureda i obveza.
Tek kad nestane, postane jasno koliko je značilo.
“Vidjet ćemo se, ali neće biti isto”
Ipak, stigla je i vijest koja donosi barem malo utjehe – djelatnice nisu ostale bez posla, već su raspoređene na druge lokacije.
No, kako kažu oni koji su ih godinama susretali na Zvončacu, to neće nadomjestiti ono što se ovdje izgubilo.
“Znam da ćemo se vidjeti. Znam da će nam nedostajati mjesto koje je desetljećima bilo obilježje ove lokacije. Neće biti isto bez vas”, poručeno je na kraju.
Zvončac tako ostaje bez jednog od svojih prepoznatljivih kutaka, a Split bez još jednog malog, ali važnog dijela svoje svakodnevice.
