[V]ječno je pitanje - što je bogatstvo? Prvo će nam na um pasti novac, zlato, nekretnine, ali ja ne razmišljam na taj način. Bogatstvo su moja djeca, moja unučad, bogatstvo je biti zdrav. Nemam na računu, nemam ni ušteđevinu, ali se ne smatram siromašnom. Imam dovoljno za život, i više mi ne treba. Nekako, kao da smo zaboravili zadovoljiti se sa malim. Apetiti nam rastu, i svi jurimo za onim materijalnim. Imati krov nad glavom, topao krevet i spizu na stolu, sasvim je dovoljno. Baš danas je mojoj unučici rođendan. Sedam zdravih godina, nije li to sreća i bogatstvo? Ništa na svijetu me ne čini sretnom kao moja unučad. Naomi i Fredi. Nekad sam mislila da se ništa ne može voljeti više od djece, ali sam pogriješila. Unučad se vole više. Drugačija je to vrsta ljubavi. Moji, a ja nemam nikakve obaveze prema njima. Pričuvam, uživam u njihovom društvu, njihovoj dječjoj naivnosti, i vratim roditeljima. Nije li to predivno? Posebna je to povezanost. Posebna ljubav, i poseban odnos. Njihov zagrljaj je bogatstvo, njihova ljubav je vrjednija od bilo čega opipljivog.
"U moj su se život svi miješali..."
Imam troje prekrasne djece, koji su već odrasli ljudi, i nikada sa njima nisam imala problema. Očaravajuće je gledati kako se djeca pretvaraju u ljude, kako kreću svojim putem. Sve odgajaš isto, a svi su različiti. Osobnost je se ne može promijeniti, ali se može oblikovati. Nemam pun novčanik, ali imam puno srce. Ništa više ne mogu poželjeti. Dala sam koliko sam mogla, pomogla kad god je trebalo, u skladu sa svojim mogućnostima, i sada naprosto uživam u plodovima svojeg truda. Griješila sam, ali i to je život. Neke greške počinjene su u najboljoj namjeri. To je sasvim ljudski. Nisam savršena. Nitko nije. Kad pogriješim, nastojim ispraviti grešku. Realna sam i čvrsto stojim na zemlji. Ako ti je život obilježen tragedijama, onda te tragedije mijenjaju prioritete. Život te prisili na preispitivanje. Ako mojem djetetu treba pomoć, dat ću i zadnju kunu. Ne bih mogla spavati da postupim drugačije. Njihova sreća je i moja sreća. Nastojim im olakšati koliko je to moguće, jer meni moji nisu mogli pomoći. Sve sam morala sama. Dok sam živa, i dok mogu pomagati, uvijek ću to učiniti. Pomogla sam im u startu, i pustila da sami poslože svoje živote. Ja se u to ne miješam, jer su se u moj svi miješali.
A gdje sam tu ja? Kao majka sam ispunjena, kao baka isto, a kao žena? I ja želim imati oslonac kakav moja djeca imaju u meni. I imam ga. Po prvi put u životu, imam podršku, ljubav, imam sve ono o čemu sam maštala. Koliko god da sam jaka, ipak mi treba zagrljaj, treba mi netko tko će me razumjeti, netko tko će voljeti moje vrline ali i mane. Bogatstvo je pronaći osobu koja je melem za sve ono što sam prošla, osobu u čijem zagrljaju zaboraviš prošlost i živiš za trenutak.
Ljubav nema mjerne jedinice...
Sve u mojem životu se tako lijepo posložilo. Cijeli kaos iz prošlosti netragom je nestao. Ništa ja ne bih mijenjala. Nemam potrebe za tim. Sretnom me čini zagrljaj, a ne novac. Sretnom me čini moja obitelj, moje sestre, brat, nevjeste, zetovi. Sretna sam što mogu raditi nekoliko poslova, a sve ih volim. Sretna sam do same srži svojeg bića, i to zahvaljujući ljudima koje volim i koji me vole, a ne novcu.
Ovo malo života što mi je ostalo, želim biti sretna. Pomno pazim kome ću pokloniti svoje vrijeme, jer ga imam sve manje, uostalom, kao i svi.
Ljubav je jedino bogatstvo koje se ne može izraziti brojkama, niti se može staviti na vagu. Za ljubav nema mjerne jedinice, osim sreće. A ja Vama želim da budete sretni kao ja.
Ljubav je besplatna, i uvijek dobiješ koliko daješ, i zato volite. Bogatstvo olakšava život, ali nije nikakva garancija za sreću. Kad imaš novac, misliš da možeš kupiti sve, a meni za ono što želim ne treba novac. Trebaju mi samo ispružene ruke da mogu zagrliti ono što volim.
