Pelješac je najduži dalmatinski poluotok, vrlo razveden, najvećim dijelom šumovit, s obalom punom plaža, grebena, uvala i fjordova. Stari povjesničari ga spominju kao Rathaneus Kersones, Rt risova. Sa stoljetnom pomorskom tradicijom Pelješac je poluotok pomoraca i kapetana, poznatih po svojoj vještini i neustrašivosti na morskoj pučini. Od davnine je poznat i po svojim vinogradima, pa su njegova sortna vina "Dingač" i "Postup" danas poznata u čitavom svijetu.
Pelješac sa svojim slikovitim mjestima s jedne i s druge strane obale u zelenilu maslina, borova i makije predstavljaju poseban doživljaj. Preko čitavog poluotoka vodi asfaltna cesta koja povezuje sva naselja. Jedan krak ceste odvaja se prema Trpnju, odakle vozi svakodnevno nekoliko puta trajekt prema Pločama i obratno. Drugi krak dolazi do Orebića i trajekt povezuje Pelješac s otokom Korčulom.
S peljeških vidikovaca na dlanu se otvaraju živopisni krajolici u kojima se smjenjuju brda i polja te beskrajni vinogradi, more i nebo. S njih se spustite na obalu jer Pelješac rekreativcima nudi pravo blago – Viganj, uz Zlatni rat na otoku Braču, najpopularniju windsurfersku destinaciju u Hrvatskoj. Ukoliko niste za takvu akciju, odmarajte i uživajte u Žuljani, gdje je jedna od najljepših i najvećih šljunčanih plaža na Jadranu.
Vrh Pelješca
Najviši vrh Pelješca je Sveti Ilija, visok 961 metar. S visokog hrpta Pelješca na obje se strane spuštaju strme gole stijene. Iako je brdo na poluotoku, po svome položaju i vidicima ima sve osobine otočne planine, a da je Pelješac otok bio bi najviši na Jadranu. Kada je atmosfera čista, sa Svetog Ilije se vide ne samo brojne dalmatinske planine i otoci, nego i vrhovi u Italiji, Crnoj Gori, čak i u Albaniji.
Uspon na vrh moguć je iz tri glavna smjera: iz zaselka Urkunića 200 m istočno od sela Ruskovića, iz Karmena i Bilopolja ili iz Gornje Nakovane, 6 km sjeverozapadno od Vignja. Stari put iz Ruskovića najstrmiji je, a danas je glavna planinarska staza na Pelješcu ona preko Karmena, odnosno iz Bilopolja sz. od Orebića, gdje je samostan. S glavne ceste do njega se stiže strmom cestom prateći oznake za samostan i vidikovac. Malo iza Bilopolja put ostavlja cestu i počinje se postupno uspinjati kroz nisku makiju, zaobilazeći Zmijino brdo (715 m) sa zapadne strane. Staza je mnogo blaža, otvorenija i ugodnija od staze iz Ruskovića. Od lovačke kuće do vrha ima oko pola sata, a put se uspinje uglavnom otvorenim terenom.
Upravo smo na lovačkoj kući ispod vrha susreli predsjednica planinarskog društva "Sveti Ilija" iz Orebića Lidia Starašić. Predsjednica nas je ugostila u kamenoj planinarskoj kući koja se nalazi na 800 metara nadmorske visine. Planinarsko društvo "Sveti Ilija" osnovano je 1998. godine.
- Kućica je u vlasništvu Općine Orebić, a PD 'Sv. Ilija' ima višegodišnju koncesiju za korištenje, održavanje i izvođenje radnih aktivnosti. I to besplatno - govori nam predsjednica.
Zanimljiva je priča kako je i zašto izgrađena.
- Davne 1908. godine izgrađena je 'stara' kućica. Mi ju tako nazivamo, a priča se da je Ferdinand I. došao na lov na čaglje. Prilikom posjete Pelješcu, vjerojatno je došao na ideju, da se napravi ova kućica da bi išli u lov. Još je jedna zanimljivosti. Poveli su sa sobom ekspediciju biologa i osoba koje su se bavile izučavanjem divljih životinja. Njima je čagalj bio zanimljiv.
Društvo broji 70-ak članova, a broj iznimno je velik volontera. Vjerujem da je 200-tinjak članova i volontera uvijek u 'điru' iz Općine Orebić i susjedne Općine Trpanj.
PD Sv. Ilija je jedino planinarsko društvo u Orebiću. Financirano je od strane Općine i Turističke zajednice - govori Starašić.
Na pitanje o planinarskim školama unutar društva, istaknula je sekcija penjanja u kojoj su aktivni dopredsjednik Marin Židić i Tanja Batistić.
- Uslijed pandemije društvo je bilo slabije aktivno. Nedavno smo se ponovno reaktivirali i sada su ispred nas akcije čišćenja i održavanja. Potrebno je da servisiramo alate.
Otkriva da društvo 10. travnja veliku akciju čišćenja i odnošenje materijala te alata.
- Formirat će se četiri do pet grupa. Na vrhu će biti sastanak i roštiljanje. Trebali bi očistiti put preko Bilopoja i čistiti ledine od kamena zbog drva koja su pala i koja treba otpilati.
Planiraju daljnju modernizaciju objekta.
- Imamo ideju natjecati se za EU fondove za fotonaponske ćelije da bismo imali struju. Također razmatramo kako ćemo napraviti WC, ali će se trebati kopati septik pa ćemo tada vidjeti koja vrsta će točno biti. Šveđani imaju sistem s ljubičastom vodom, kao što je na Mljetu. To bi bilo idealno. Ili postoji poljski septik kojem se treba dodavati bakterija ili alga koja 'sve pojede'.
Na kraju je apelirala na nesavjesne planinare.
- Ekološka svijest na Pelješcu je iznimno dobra. Prije tri tjedna smo, iz sva tri pravca, 'snimali' situaciju i ugodno smo se iznenadili.
Ljudima koji su ekološki osviješteni koji dođu u kućicu nezamislivo im je naći 5-10 vrećica smeća. Nije problem da ljudi koji dođu, borave u kućici, ali je bitno da za sobom smeće odnesu natrag.
