Na Šolti je prošlog vikenda održan Ilirikon, prva konferencija posvećena Ilirima. Sudionici su obišli ilirsku gradinu iznad Rogača i Velu Stražu iznad Gornjeg Sela, a program je na terenu zaokružila etno-glazbena izvedba Gorana Mikasa. Drugi dan donio je predavanja o glagoljici, „rotnim gomilama“, Baćini i ilirskom novcu, uz likovni segment Mirjane Drempetić Hanžić i Tihomora Ivančana – te iznenađenje koje je izazvalo najviše pažnje: pokazivanje prapovijesnog nakita pronađenog na Šolti.
Šetnja gomilama i uspon na najviši vrh otoka sjajan dodatak konferenciji. Na licu mjesta atmosferu je upotpunio Goran Mikas s gajdama, diplama i lijericom, vraćajući sudionike u imaginarij kakav se veže uz ilirske slojeve otočne kulturne povijesti.
U nastavku programa uslijedio je niz predavanja: Tomislav Beronić izložio je tezu o vezama ilirskog nakita i ranih znakova glagoljice; Natalija Princi otvorila je temu „rotných gomila“ i predaje o kamenovanju kralja Dmitra Zvonimira kraj Čavoglava; Andrija Pećar povezao je Baćinu, mrežu gradina i „bisere kraljice Teute“, dok je Božen Živaljić pokazao kako ilirske kovanice – od Balejevih srebrnjaka do daorskih izdanja – funkcioniraju kao vizualni manifest identiteta i političke moći. Vizualni segment Ilirikona obogatili su Mirjana Drempetić Hanžić i Tihomor Ivančan svojim radovima inspiriranima prapovijesnim motivima.
„Gospoja na šufitu“: priča o šoltanskom prapovijesnom nakitu
Najviše znatiželje izazvalo je pokazivanje prapovijesnog ženskog nakita pronađenog na Šolti, o kojem je za Dalmaciju Danas govorila Nataša Blagaić, predsjednica Općinskog vijeća Šolte. Prema njezinom svjedočenju, don Ante Škobalj je prilikom radova „na potezu od Grohota prema Stomorskoj“ u jednom tumulu naišao na kostur, uz koji su bile ukosnice/nakit, pretpostavljeno ženski. Nalaz je – svjestan opasnosti od devastacije – privremeno pohranio u župnoj kući.
„Nekoliko godina poslije, mještani su uređivali župnu kuću za novog župnika i na tavanu su pronašli – kako su rekli – ‘gospoju’ i njezin nakit“, kaže Blagaić. Potragu je pokrenula fotografija „prapovijesnog ženskog nakita“ u monografiji Šolte (1990.), a slučaj je povezala nakon što joj je jedan od sudionika uređenja kuće poslao fotografije istih predmeta. „Rekao mi je: ‘Ne brini, dostojno sam je pokopao u grob za putnike na svetištu u Gornjem Selu’. Mislim da će ovo istraživačima biti vrlo zanimljivo.“
Nalaz dodatno pojašnjava Ivo Alajbeg, gornjopoljski kroničar i sudionik obnove župne crkve: „Radi se o ilirskim ukosnicama. Nakon rekonstrukcije župne kuće, ‘gospoju’ sam položio u grob za putnike; ako bude potrebno stručno istraživanje, točno znam gdje se nalazi. Nakit je očišćen i vraćen svećeniku.“ Alajbeg navodi i ulomak keramike pronađen iznad tzv. Teutina dvora, kao i kameni uteg za mreže iz samoniklog maslinika. Po njemu, linija nalaza povezuje uvalu Senjska i područje Teutina dvora, dok su tumuli na širem potezu „na ravicama ili blagim uzvisinama“, što – kaže – dovodi u pitanje staru pretpostavku da je kostur iskopan isključivo tijekom cestovnog proširenja.
Nužna arheološka istraživanja
Priča o „gospoji sa šufita“ ilustrira koliko mali otočni nalazi mogu biti krhki, ali i znanstveno dragocjeni – pogotovo kada dolaze s lokacija bogatih tumulima i gradinama. Organizatori i sudionici Ilirikona naglašavaju da je sljedeći korak poticanje struke za sustavnim arheološkim istraživanjima.
Ilirikon je tako, već u svom prvom izdanju, pokazao što znači povezati teren, znanost, umjetnost i zajednicu: jedan vikend na Šolti bio je dovoljan da se – uz predavanja i obilazak – pokrene i priča koja bi mogla dodati novu kariku u prapovijesni mozaik otoka. Rezultat? Više pitanja, ali i jasniji putokaz: sustavna istraživanja, čuvanje nalaza i njihova javna interpretacija kao temelj održivog kulturnog turizma i lokalnog identiteta.
