[P]otres! Priroda nam je pokazala tko je gospodar, a to svakako nije čovjek. Koliko god mi mislili da smo veliki, i te kako smo mali, beznačajni svijetu, svima osim šačice ljudi koja nas voli. Oni koji misle drugačije, varaju se. Toliko smo značajni da se ništa neće promijeniti kad umiremo. Svijet neće stati, sunce će i dalje izlaziti, i sve će biti isto. A ovo malo života šta imamo, trebali bi se potruditi da volimo i da budemo što sretniji. A toliko tuge u jedan život može stati. Koliko god da je kratak, sudbina napiše scenarij u stilu Hitchcocka.
Pogledajte samo šta se događa u Turskoj i Siriji. Zatresla se zemlja, i napravila mjesta za desetine tisuća žrtava. Koja agonija? Natopila se zemlja boli, suzama, kricima. Što li sve čovjek može podnijeti? Kako srce ne pukne od tuge? Kako izdrži? Ljudi će pokopati cijelu obitelj. Toliko je žrtava da bi i kamen proplakao, a kako ne bi čovjek? Tuga ne pita koje smo vjere, boje kože, ne pita na kojem smo položaju. Sve nas isto boli. U jednom trenutku možeš imati sve, a u drugom se kidati od boli. Garancije nema.
Loše se stvari ne događaju samo drugima
Ponekad imamo sve uvjete da budemo sretni, a sretni nismo? Zašto? Zato jer je ljudski um čudovište kojemu uvijek nešto nedostaje. Uvijek ima bolje od onog što mi imamo. Drugi imaju veću kuću, bolje auto, više novca, ljepšu ljubav, bolju djecu. Apetiti su rupe bez dna. A mi ih samo produbljujemo svojim mislima. U svoje pedeset i četiri godine sam shvatila da je trenutak onaj koji sve promijeni. Imala sam takvih trenutaka, tragedija. Naučila sam biti sretna sa onim što imam. Nije materijalno sve. Sve je kad smo zdravi, sve je kad smo lišeni niskih ljudskih poriva, sve je kad imamo one koji nas vole, koje volimo. Imam dovoljno. Krov nad glavom, jelo na stolu i topao krevet. A koliko ljudi to nema?
Sretna sam. Ovo što danas imam, nekad mi je bio nedostižan san. Ne postoji razlog da budem nesretna. Mogu ih pronaći milijun, ali na život ne gledam na taj način. Živa sam. Sanjam i radim najbolje što mogu. Sanjam neke svoje snove. Imam ciljeve, a ako ih i ne ostvarim, neću biti tužna. Ondje gdje stanem ja, nastavit će moja djeca. Živim miran i povučen život, onakav kakav želim. A kako da ne budem sretna? Pogledajte samo tragedije u Turskoj i Siriji. Više od dvadeset tisuća života ugašeno je. Koliko je tu snova, planova, vizija bilo? Sve je prekinuto u jednom trenutku. U mojim molitvama su. A trebamo biti svjesni da se loše stvari ne događaju samo drugima, i da nikad ne znamo kada se mogu dogoditi i nama. Samo želim da se preispitam, a nadam se da čete i vi.
Etiketa dobrote je ljepša od bilo koje krune
Ne gledajte tuđe živote, gledajte u svoj. Ne mijenjajte druge, mijenjajte sebe. Ako vam pukne guma na autu, nećete je promijeniti na susjedovom autu, nego na svom. Posložite svoj život, a ne tuđi. S kim možete budite, s kim ne možete, otiđite. Ne gubite vrijeme na loše ljude, ljubomoru, zavist, pohlepu… Onoliko koliko cijenite svoj život, cijenite i tuđi. Volite, volite čak i one koji to ne zaslužuju. Mržnju izbacite iz svojeg života. Oprostite svima i idite svojim putem. Privilegija je imati život, i postanite toga svjesni. Prošlost ostavi iza sebe, kakva god da je. Živi sada, danas, jer sutra možda ne postoji.
Pomozi gdje možeš. Voli, samo voli. Ljubav je najveća sila koja postoji.
Treba li se dogoditi nešto loše, da bi shvatili koliko smo bili sretni, a da to nismo znali? Jer, nikad ne znate kada će se svijeća života ugasiti. Dok se to ne dogodi, svijetlite dobrotom, ljubavlju, ljudskošću. Pružite ruku da bi pomogli, a ne da vam netko nešto da. Etiketa dobrote je ljepša od bilo koje krune. Preispitajte se, i ja ću. To dugujem životu.
