Nastavnica koja je objavila da ne podržava štrajk u školama te da ona ne štrajka izazvala je lavinu komentara svojih kolega koji su, očekivano, ogorčeni njezinim istupom.
Iako je u medije izašla anonimno, kaže da trpi uvrede i napade ''zato što razmišlja svojom glavom''.
– Ne postiže se dostojanstvo i poštovanje štrajkom. Već predanim radom i ljubavlju prema poslu. Svoju plaću sam podigla radom, zalaganjem i predanošću, i stoga me mnogi mrze. Mrze me jer i ne štrajkam – napisala je ona.
Uvjerena je da učitelji i nastavnici neće biti motiviraniji za provođenje reforme s nekoliko stotina kuna većom plaćom na računu.
– Djeci prijete jedinicama i neopravdanim satima za nedolazak na nadoknade subotama i praznicima, za svoju korist. To je prema mome mišljenju autoritativno ponašanje, kojim se zastrašuje djecu i roditelje. Djeca se sigurno slažu sa mnom, ali ne smiju ništa reći. Još ih uvjeravaju da je to za njihovo dobro. To je ispiranje mozga. Govore da će biti više motivirani ako im se plaća povisi za 500 kuna, što nije istina. Do bolje plaće dolazi se radom i cijenjenjem sebe, a dostojanstvo se sigurno ne zaslužuje sviranjem bećaraca i prosvjedovanjem na Markovu trgu – ispričala je ona za Glas Slavonije.
Otkrila je i kako njezina plaća uz 25 godina staža i zvanje savjetnika iznosi 8500 kuna, piše Večernji list.
– Radim u školi u kojoj sam već i tako izopćena zbog toga što ne štrajkam, mobingira me se i prijeti otkazom, uskraćen mi je rad i doživljavam razne neugodnosti. Uvrede su eksplodirale nakon objave pisma na nekoliko portala, gdje me u komentarima nazivaju "Soroševom i političkom plaćenicom", "ljubavnicom ravnatelja", "kupcem diplome" i govore da se trebam sramiti što se nisam solidarizirala s kolegama. Zato identitet javno ne mogu otkriti jer moram misliti na svoju sigurnost i sigurnost svoje djece školaraca – rekla je.
Kaže kako su zaposleni u prosvjeti "dosta zaštićeni te da imaju siguran posao".
– Koliko ljudi nema gdje živjeti, što jesti, koji su blokirani i deložirani iz vlastite kuće, osiromašeni i koji bi mogli štrajkati, a ne štrajkaju. O njima se ne razmišlja. I zbog toga se sramim. Jer mislim da je vrlo sebično misliti samo na sebe. Možda sam i ja u kategoriji u kojoj bih trebala misliti na sebe. Samohrana sam majka, imam dvoje djece, puna sam kredita, pred deložacijom, ali ne mogu podržati ovaj štrajk jer mislim da ima gorih slučajeva u ovoj državi. Jednostavno više ne mogu trpjeti nepravdu – napominje ona.
