Na prvi pogled čini se da sport nema nikakve veze s politikom, a još manje s ratnim sukobima. No hrvatska tenisačica Mariana Dražić svjedoči suprotno – njezin sportski put, kaže, snažno je obilježen upravo političkim okolnostima i globalnim zbivanjima.
Bavi se tenisom, ali jednako snažno i humanitarnim radom. U posljednjih šest godina, tvrdi, sudjelovala je u akcijama kojima je prikupljeno više od 100 tisuća obroka za gladne i ratom pogođene stanovnike raznih država. Posljednji, ali i dalje aktualan angažman odnosi se na pomoć Palestini, gdje kao članica WFP-a sa svojim timom putem aplikacije na Instagram profilu prikuplja donacije za ratom pogođena područja.
– Jednim klikom i malom donacijom prikupljaju se sredstva za ljude koji žive u ratnim uvjetima – ističe.
No humanitarni angažman imao je i svoju cijenu. Nakon akcije prikupljanja pomoći za Palestinu, većina sponzora, kaže, otkazala joj je ugovore.
– Pisalo se i o mojoj nominaciji za Nobelovu nagradu 2022. godine, ali ne bih to posebno naglašavala. Kod nas su ljudi skloni podcjenjivati svakoga tko nešto radi. Puno je lakše “hejtat” iz toplog doma uz laptop ili mobitel – poručuje.
Obiteljska poveznica s Iranom
Njezina obiteljska priča dodatno objašnjava zašto je osjetljiva na zbivanja na Bliskom istoku. Otac Darko, nekadašnji reprezentativac i kapetan Hajduka te dugogodišnji nogometni trener, godinama je radio u Iranu.
– Iran je jedna divna i gostoljubiva država. Otac je od 2003. godine, s prekidima, ukupno oko 23 godine radio kao trener, sportski direktor i savjetnik u brojnim klubovima diljem te velike zemlje. Trenutačno je ova država u ratnom stanju – kaže.
Dodaje da je Iran bio među prvim azijskim državama koje su 1992. godine priznale samostalnu Hrvatsku te smatra da se o toj činjenici premalo govori.
– Čitam komentare ljudi koji se nisu pomaknuli dalje od svoje županije, a osuđuju čitavu državu – ističe.
Odbila promijeniti državljanstvo
S druge strane, naglašava da je Izrael svjetska sila u mnogim segmentima života, uključujući i tenis, gdje ima snažan utjecaj u vrhu upravljačkih struktura.
S 15 godina osvojila je jedno od državnih prvenstava, nakon čega je dobila ponudu renomirane agencije koja je u profesionalni vrh lansirala Rogera Federera i Anu Ivanović. Ponuda je uključivala promjenu državljanstva i nastup za Izrael, uz značajnu financijsku potporu i treninge u Švicarskoj.
– Roditelji su bili protiv toga. Odbila sam ponudu i očito je bez toga moj teniski put bio posut trnjem – govori.
Ipak, iza nje su brojni uspjesi: višestruka je juniorska i seniorska državna prvakinja, bila je među deset najboljih u Europi do 16 godina, članica svih kategorija hrvatske reprezentacije osim seniorske, a trenutačno je među 250 najboljih na WTA ljestvici u igri parova. U profesionalnoj karijeri osvojila je 19 turnirskih titula, a nakon Darije Jurak smatra se najuspješnijom hrvatskom igračicom u toj kategoriji.
– Nije mi žao što nisam prihvatila ponudu Izraela. Nakon svega što se događa u svijetu, djecu ubijenu u Gazi nijedan osvojeni Grand Slam ne može vratiti – poručuje.
Poziv na solidarnost
Na kraju upućuje jednostavan apel:
– Pozivam vas da jednim klikom donirate i tako malim iznosom omogućite djeci širom svijeta topli obrok.
KLIK ZA DONACIJU
U vremenu kada se sport i politika sve češće isprepliću, njezina priča pokazuje da osobni izbori ponekad nadilaze medalje, bodove i trofeje – i postaju pitanje savjesti.
