Gost Special Happy Showa bio je osječki glazbenik - Igor Delač. Slavonac se u glazbu zaljubio još kao dijete, već s 13 godina i spontano postao član benda Bond, u kojem je imao ulogu bubnjara i pjevača. Bio je i dio kultnog osječkog OK Banda koji je i danas poznat po velikom hitu Cadillac.
Mijenjala su se imena, bili su i Starfish, ali ljubav prema glazbi nije. S Prvom ligom i pjesmom Jedan život malo je, uz brojne nagrade, posebno je osvojio srca publike. Za period bendovskog života priznaje veže ga puno lijepih uspomena, putovanja, nezaboravnih anegdota… Slušateljima Happy FM-a je otkrio zašto se odlučio za solističku karijeru, kao i kako mu je zločudna bolest utjecala na život.
Osječkom pjevaču Igoru Delaču samo je zločudna bolest uspjela privremno zaustaviti dugu glazbenu karijeru. Nakon prvotnog šoka i borbe za život, Igor je na dijagnozu počeo gledati pozitivno, jer je radi nje posložio prioritete u životu i promijenio životne navike. Glazba je i dalje njegova ljubav, ali zdravlje je na prvom mjestu.
Ja volim reći da sam zadnjih 40 ak godina pjevač u usponu. Počeo sam kao bubnjar i pjevač. Rado se sjetim tog perioda. Odabrao sam mikrofon jer se manje vježba. No, u svakom pjevaču tinja da bi mu vrhunac karijere bio da se osamostali i nisam pogriješio. Jednostavnije je funkcionirati na ovaj način.
Unatoč svemu, o mirovini ne razmišlja.
Glazbenici umiru na bini, nema mirovine.
Kada je glazba u pitanju, mirovao je samo kada je baš morao, kada mu je prije par godina dijagnosticiran Hodgkinov limfom.
Kada je došao nalaz ja nisam znao ni kako se to čita, a kamo li što to znači. Naravno pitaš Google i dođeš do saznanja - smrt u recimo 3 mjeseca, onda sam ugasio Google, došao sam do pravih informacija i u prave ruke, moram pohvaliti ekipu u KBC Osijek. Uz stručnu pomoć, moju pozitivnu energiju i podršku obitelji došli smo do toga da je 3 godine bolest u remisiji.
Iako traumatično, Igor tvrdi da je bolest za njega pozitivno iskustvo.
Jedno životno iskustvo koje mi je donijelo dobre stvari, posloži ti život, onako neke stvari koje nikad ne bih mogao posložiti onako kako je to bolest učinila, ni za dva života. Recimo nastupi su mi najduže do dva sata, bilo je svadbi, raznih zabava, više ne! Svaki dan se probudim sretan jer sam živ i vidim koliko je malo potrebno za sreću. Ritam je sulud, trčimo, a ne znamo zapravo kamo trčimo, shvatiš da su ti najvrijednije stvari zapravo tu, a mi to puno puta zaboravljamo. Mogu reći da je ovo jedna od najboljih faza moga života iako se suočiti s takvom dijagnozom nije lako.
Želja mu je ljude oko sebe osvijestiti koliko su prevencija i pregledi važni.
Često čujem priču u koju još uvijek ne mogu vjerovati, kada pitam - Zašto ne odeš na sistematski, na brzinu budeš gotov, nije ni skupo, kada pogledaš koliko košta održavanje automobila ovo je smješno. Međutim kažu mi – Što ako mi nešto nađu? To pitanje kad čujem mi je toliko suludo. Pa ako je već suđeno da nešto imaš onda je bolje da ti što prije nađu, da imaš šansu kao što sam je dobio ja, borio sam se i izborio sam se i evo me tu sam, živ sam. Neki nažalost prekasno dođu i završe kako ne trebaju. Meni je to jedno zapravo dobro životno iskustvo, jer shvatiš koliko smo zapravo mali i ranjivi i koliko zapravo treba uživati u svakom trenutku koji nam je pružen i koliko je zapravo život lijep. To je nešto to ja promoviram i kroz glazbu i kroz život.
