[VELIKO-SLOVO-POV]M[KRAJ-VELIKO-SLOVO]ogu li biti savršena? Kako da ne? Imam milijun mana, isto toliko vrlina, i trudim se biti što bolja u svemu, ali znam da sam od savršenstva udaljena nekoliko svjetlosnih godina. Savršenstvo ne postoji, već nam je nametnuta lažna slika da je ono dostupno. Kako nas potrošačke društvo vara, a mi ko guske u magli jurimo za nečim nepostojećim. Sreća je nadohvat ruke, samo trebamo posegnuti za njom. Da, bit ću sretna ako imam kuću, pa kućetinu, pa vilu s bazenom… i da na kraju to i imamo, opet bi susjed imao bolju. Ipak ne bi bili sretni, jer sam se tijekom života uvjerila da je sreća u nama, a ne u stvarima oko nas.
Uvik nešto fali
Nametnut je stereotip da svi moramo biti lijepi, idealne građe, pa se susrećemo sa djevojkama koje su izoperirale sve osim mozga, i koje nalikuju jedna na drugu kao jaje jajeta. Je li to sreća? Ako su one sretne kad se pogledaju u ogledalo, zašto su redovne pacijentice kod estetskih kirurga? Ipak, to je stvar izbora. Svatko može izgledati kako želi, i svatko može liječiti komplekse na način na koji njima odgovara. Potraga za srećom je začaran krug. Nikad nismo u potpunosti sretni, jer nam uvijek nešto fali. Ne razumijem, ali ovo društvo kao da ima isti cilj, i svi jure prema njemu. Dok jure prema tom cilju, u nastojanju da dohvate sreću, zaborave da budu sretni. Jer sreća je kad si zdrav, kad su zdravi svi oko tebe. Sreća je kad imaš krov nad glavom, hranu na stolu, i krevet u koji ćeš leći. Sreća je imati nekoliko posebnih ljudi u životu, sreća je način na koji gledamo sebe i svijet oko sebe.
Jesam li ja sretna? Naravno da jesam. Takva sam kakva jesam. Napravila sam šta sam mogla u životu. Nije to ništa posebno, ali sam dala sve od sebe. Treba li mi vila s bazenom? Ne bi je bilo loše imat, ali… šansa da je imam ravna je nuli. Neću se opterećivati nemogućim. Taman posla da ovo malo godina života provedem nesretna zbog toga. Imam dovoljno za sebe, a bilo je dana kad nisam imala ništa, dana kad mi je životni san bio da imam ovo što danas imam. A imam i bore? Strašno je imati ih u ovom vremenu kad je želja za vječnom mladošću sveprisutnu. Najbolje da ih nemam u 56- oj godini. One su moja životna stečevina. One su dokaz da sam živjela, smijala se, plakala, vrištala od boli. Starenje se ne može zaustaviti. Ne mogu, a i ne želim izgledati poput svojih kćeri. Naučila sam da se ljudi neće sjećati što sam nosila, kakvu sam torbu imala, kakvo sam auto vozila, nego, kako su se osjećali pored mene.
Sreća je stvar izbora
Ne osuđujem ja nikog. Svatko radi što želi, ali mi je ponekad doista žao vidjeti osobu koja, u nastojanju da izgleda bolje, na kraju izgleda kao strašilo. Žao mi je tih ljudi. Uvijek sam željela biti drugačija od ostalih, bila sam i ostala ono što jesam, i cilj mi nije biti dio čopora, već ona jedinka koja ima svoj put i koja ide njime, bez obzira na ostale. Sva sreća ovoga svijeta nalazi se u meni. Moje je da je prepoznam, i da budem sretna sa onim što imam. I jesam sretna. Ja se u svojoj koži osjećam savršeno, a ako nekome ne odgovaram, neka produži. Nikad nikoga ja nisam hvatala za rukav da ostane sa mnom.
Dragi moji, ne možemo svi biti lijepi, bogati, a bogme ni dobri ljudi. Neke stvari ne možemo birati, ali, sreća je stvar izbora. Da li je čaša na pola puna ili prazna, ovisi o Vama. Važno i najvažnije je da ste zdravi, sve ostalo….stvar je kako posložimo u glavi. Ma, okrenite se oko sebe. Imate milijun razloga za sreću, samo ih treba znati vidjeti.
