U Kokorićima, selu u vrgoračkom kraju čiji su stanovnici na izmaku prošle godine, u prosincu, vodili danonoćnu borbu s vodama podzemne rijeke Betini, čiji su izvori proradili, a rijeka se izlila na plodno kokoričko polje, ali i u kuće, iz kojih su stanovnici pred vodenom stihijom spašavali živu glavu, vikend protječe radno, piše 24 sata.
Na sve strane čuje se zvuk traktora, sade se krumpiri, dio je stanovnika u plastenicima koji su u prosincu bili pod vodom, a dio je zabavljen obnovom obiteljskih kuća, u kojima je nakon povlačenja vode ostala pustoš. Prije nekoliko dana počela je obnova. Vlada RH ispunila je svoje obećanje, Kokorićanima oštećenim u poplavi stiže novac. U vrijednosti od 3,058.655 kuna, potpisano je 37 ugovora sa stanovnicima kojima su stradale kuće i gospodarski objekti.
- Imamo razloga biti zadovoljni te zahvaljivati Bogu i svim dobrim ljudima koji su nam pomagali u one teške dane - dočekuje nas Novenka Pervan, koja je na vrlo teško proživljavala dane poplave jer su joj sinovi imali Covid-19, kuća poplavljena, a ona im je danima tek mogla čuti glas i na pristojnoj udaljenosti razgovarati s djecom. Malo dalje Ivan Pleić s prijateljima obnavlja svoju kuću. Zadovoljan je, kaže, brzinom isplate štete.
- Sve je uredu, dobili smo pedeset posto iznosa procijenjene štete, ostatak će nam uplatiti kad u grad Vrgorac donesemo račune po troškovniku - kaže Ivan. Frane Pervan danima se borio s bujicom.
- Najprije podrumi, a onda kat kuće. Sve mi je uništeno. Mogao sam samo gledati kako voda svaki dan nadire i nemoćno sklapati ruke. Vidite ovdje na prvom katu vodostaj je bio metar i sedamdeset centimetara - kaže Frane i pokazuje crvenu crtu, oznaku koja ostaje kao trajni podsjetnik na dane poplave.
- Ja sam visok dva metra i nadodaj još pedeset centimetara. Eto tolika je bila visina vode. Meni je šteta procijenjena pošteno, ali ja nisam krenuo s obnovom jer ono što smo mi proživjeli nije niti malo lako, s majkom koja ne vidi i malim djetetom. Mi smo dali prijedlog Gradu Vrgorcu i Splitsko-dalmatinskoj županiji da se maknemo od vode jer imamo staru kuću ovdje gore, koju bismo obnovili. Sve osim toga je strah u kostima gledati hoćeš li nakon dva dana kiše morati ponovno iseljavati i opet gledati da se netom obnovljeno ponovno uništava. Nitko od nas neće mirno spavati idućih pet godina dok se obećani tunel ne napravi - kaže Frane.
