Ekipa In magazina još je u Veloj Luci gdje se druže s Oliverovim prijateljima, bratom i bricom koji su se za emisiju prisjetili druženja s velikanom hrvatske glazbe.
Restoran i brijačnica najboljih Oliverovih prijatelja Bate i Brice postali su svojevrsne atrakcije Vele Luke. Prvo su svratili do Bate, a smijeha vam uz njega neće nedostajati.
"Vidio sam ga u svim velikim gradovima Amerike i Kanade, u Zagrebu, Splitu, Sloveniji sam bio s njim mjesec i po dana na turneji. Meni se čini da je ponton mali, dogodine će biti još veći, a ovi mladi što pjevaju, i oni su fenomenalni, divota. Trebaju mladi pjevati Olivera'", priča Goran Prižmić Bata.
"Eto, uvik iste riči, isto sve, ajde me nešto drugo pitaj. Puno je njegovih omiljenih pjesama, teško je jednu izdvojiti", odgovor je Brice Borisa Gugića, vlasnika brijačnice, na pitanje kako se sjeća Olivera.
A kako su provodili vrijeme s Oliverom?
'"Kako? Pa lipo, nismo činili ništa, zafrkavali smo se, to je sve, dobro, on je hodi na ribe, večere, bilo je ono što Bog da'", priča Brico i otkriva:
"On nije bio neki što se tiče frizure, nego je bio naš čovjek. Tijekom ljeta se nikako nije ni šišao ni brijao, jedino kad bi išao u Split onda bi ga uredili. To se rodi jedan u sto godina kao što je bio on", priča Boris za In magazin.
U brijačnici je živo i stalno navraćaju znatiželjni obožavatelji, a ni Bricin mobitel ne prestaje zvoniti.
"Ponosan sam koliko ljudi dolazi ovdje, svaki čovjek bi bio, a pogotovo mi Lučani moramo biti sretni", kaže Brico.
Na tužnu godišnjicu oproštaja s voljenim prijateljem Bata u ranu zoru odlazi prijatelju na grob. Posebno dirljivo bude kada mu se pridruže i glazbenici koji nastupaju na koncertu.
Goran Prižmić Bata ispričao je i osobito emotivan bio trenutak za njega kada je zimi u šetnji pored njega sletio galeb i pratio ga kroz cijelu Velu Luku.
"I on nas prati i stalno nas je pratio, i što je interesantno nikako nije htio ići uz more. Htio je da ja idem uz more, a on s gornje strane. Isto kad smo Oliver i ja šetali pred kraj, Oliver nikako nije htio šetati uz more, valjda ga je bilo strah da ne upadne, i meni se čini da je ono Oliver, jako neobično za galeba da se ponaša kao pas. Vidiš kako je neobično, on šeta uz mene, otprati me do kuće, i kad sam došao tu, on je odletio. Oliver je ustvari s nama, ja mislim da je ono on. Ja sam išao gore na groblje i pitao sam - jesi li to ti, doduše, nije mi odgovorio, ali meni je to bilo toliko interesantno, da ono, nevjerojatno, nikad nikomu nije došao galeb, a sa mnom je šetao i stalno nas je pratio...", otvorio je dušu Goran Prižmić Bata.
