Splitski će HNK u petak premijerno uprizoriti junačku Gotovčevu operu „Mila Gojsalića“ pod dirigentskom palicom Ive Lipanovića, u režiji Ozrena Prohića.
Maestro Jure Bučević, ravnatelj Opere, prije govora o izboru djela u ime je kazališta svim ženama čestitao njihov dan.
- Zadnja je operna premijera sezone velika opera, ovaj sam put samo produkcijski involviran i vidim koliko je ljudi angažirano i koliko je kompleksno samo djelo. Nemojte da vas hrvatski naslov obeshrabri, rame je u rame s talijanskim i francuskim naslovima i može nam služiti na ponos.
- izvedena je prethodna premijera, znakovito – izuzetno domoljubni naslov jakog nacionalnog naboja u jednako povijesno značajno vrijeme. Maestro Ivo Lipanović prisjetio se te izvedbe pod ravnanjem maestra Bareze u koprodukciji sa zagrebačkim HNK-om.
„Ovo je moj drugi susret s Milom Gojsalića, u međuvremenu sam dirigirao i „Era“ i „Kamenika“ i „Petra Svačića“, u lipnju ću dirigirati „Stanca“ u Zagrebu, dakle pet od osam Gotovčevih djela. Mila je vrlo komplicirana opera, jedna od tri herojske hrvatske opere. Vrlo je gusta orkestracija i osnovni problem je u kazalištu napraviti dobar balans između orkestra i pjevača. Zahvaljujem intendantu i ravnatelju Opere na sjajnoj pjevačkoj podjeli sa sjajnim umjetnicima. S nama su Domagoj Dorotić i Stjepan Franetović kao Petar Kulišić, Ivica Šarić kao Milin otac i naš nacionalni prvak Ivica Čikeš kao Topan-paša koji pjeva izuzetno zahtjevnu baritonsku rolu, no on je kao bas došao u moment kad svojim vokalnim postignućima to može iznijeti. Čut ćete trube, zvona, 65 ljudi u orkestru, 60 u zboru. Velika je odgovornost na našim solisticama Tereziji Kusanović i Ireni Parlov u glavnim ulogama. Njihove su prethodnice operne velikanke Marijana Radev, Ruža Pospiš Baldani, Zlatomira Nikolova – veliko je breme pjevati iza njih.
Redatelj Ozren Prohić objasnio je ideje koje stoje iza kompletne režije i interpretacije opere.
- Ne volim mnogo otkrivati prije predstave, ali osvrnuo bih se na glazbeni i scenski aspekt. S domoljubljem treba biti jako oprezan. Sve tri velike domoljubne opere nastale su u različitim političkim kontekstima i vrlo su depresivne u smislu situacije u kojima su se odvile. U legendi koja je pretvorena u operu interesantan je povijesni kontekst, ali i kontekst trenutka kad je napisana. Libretist je Darko Anđelinović, a Gotovac je napisao operu sa specifičnim melodijskim inovacijama. Zanimljiva je pozicija junaštva u njoj, Aristotel kaže da je junaštvo zadnja od vrlina jer je to samo drugo naličje straha. Psihološka iznijansiranost, obrati i unutrašnje stremljenje bitni su aspekti glavnoga lika. Do izražaja dolazi Milina ženska mudrost u odnosu na moral postojećeg muškog svijeta. Jako su atraktivne scene s osvajačima, Turcima, iznijansiranost odnosa Topan-paše i Mile nije jednoobrazna, stereotipna i unaprijed zadana. Izmjena je dramskih situacija u drugome činu fascinantna. Beskrajno je teška orkestracija, vidi se da je Gotovac uživao u živoj glazbi svoga vremena, gusto je orkestrirano, zbor je snažan i razigran…
Prvi dio prvog čina pisan je u nacionalnom stilu – to je etno podloga, izgleda kao situacija iz etnografskog muzeja, da bi se stvar razlomila u niz psiholoških nijansi koje nisu političke. Između politike i intimiteta uvijek je neki presing, odnos povijesti i dnevne politike. Danas su povijest i događanja u svijetu brži od naših intimnih života.
Gotovac za svoje vrijeme pokušava suvremeno scenski razmišljati. Pokušali smo pročitati sve te slojeve kroz elemente scenskog čina dominantno iz orkestracije. Radili smo reinterpretaciju onoga što su to Poljica, što je to ono vrijeme i što su to oni odnosi. Jako mi je drago što su Maja Huber i Tea Bašić scenskim pokretom i kostimom oživjele to vrijeme, scenografija Vesne Režić je izvrsna, Nikolina Kuzmić radila je autorske video-projekcije… Bilo je krvavo i teško jer smo htjeli doći do nekog rezultata, a moram istaknuti svoj dragi splitski zbor jer tu kvalitetu i rad tog ansambla teško je opisati.
Mezzosopranistica Terezija Kusanović u naslovnoj ulozi složila se s redateljevim viđenjem.
- Nije bilo lako, ne zato što je teško raditi s Ozrenom Prohićem kao režiserom ili maestrom Lipanovićem, nego zato što je uloga pjevački i scenski vrlo kompleksna. Mila nije plošna, nego višeslojna. Njene odluke nisu donesene instantno, ona uvijek promišlja, jedinica je u svoga oca i on je goji kao da ima sina. Upućena je u sve njegove poslove, čak i pregovore s Mlečanima i Turcima, tako je Topan-paša i zapamti. Nije pitanje samo njene ljepote kao žene – nego i njene inteligencije, to je paša uočio. Odlučila je spasiti svoj narod i ostati sama kad su svi otišli. Izuzetno hrabra žena, ali u suštini te hrabrosti, kao što je već primijećeno, stoji strah.
Isto tako sam ponosna i zahvalna što mogu okruniti svoju karijeru ovom ulogom jer je duboko osjećam kao Poljičanka po mami, ali i kao žena. Odradila sam sve herojske uloge u hrvatskoj operi i drago mi je što ovime završavam ovu veliku trilogiju. Mila kao glas zahtijeva izvjesnu prodornost jer je orkestar vrlo gust, ali ima vrlo lijepih lirskih dijelova koje pjevač treba prepoznati. Nije poanta da se Mila od početka do kraja samo dere, pjevaju se vrlo potresni dijelovi gdje se treba znati i moći popratiti lirska fraza, što je orkestar vrlo lijepo popratio. Vrlo sam sretna i ponosna jer imamo divan domaći ansambl. Mila ima i svoju alternaciju u vidu Irene Parlov, mlađe pjevačice koja je ostvarila dobru karijeru i mislim da će joj ova uloga dobro sjesti. Neka nam Bog svima da uspjeha!
Irena Parlov koja tumači junakinju Milu u izvedbi 14. ožujka osvrnula se na svoj doživljaj glavne uloge.
- Iznimna mi je čast i zadovoljstvo vratiti se u Split i pjevati ovu ulogu koja je vrlo zahtjevna, pisana za moćni dramski mezzosopran. Ja sam podrijetlom po ocu također iz Poljica, no rođena sam Sarajka i inspiraciju za izvedbu ovoga djela vučem iz ratnog Sarajeva. Emocije i prijetnje koje su visjele Mili nad glavom bile su i naša stvarnost. Bilo je teško, ali i potrebno kopati po takvim emocijama koje me uvijek jako ganu. Kad ste u ratu, mentalni je sklop čovjeka sasvim drugačiji. To je bila moja osnovna inspiracija. Jako mi se svidio pristup našeg redatelja koji je specifičan, ali uvijek s ciljem da iz nas izvuče ono najbolje. Ovo je herojska uloga, no pristup je glumi vrlo suptilan, bez velikih gesta, što meni jako odgovara. Svidjelo mi se što je pustio da iz sebe izvučem tu Milu. Prvi put radim glavnu ulogu pod ravnanjem maestra Lipanovića s kojim je užitak surađivati, on neće zahtijevati ništa što pjevača muči ili smeta njegovoj izvedbi i doživljaju uloge, zato mi je bilo jako lijepo. Scena i kostimi su prekrasni, što ćete uskoro i vidjeti.
Ivica Šarić prisjetio se svojih prethodnih iskustava: „Prije 28 godina sam prvi put pjevao ovu ulogu u Zagrebu, inače sam pjevao sve predstave hrvatskih skladatelja. Nakon 49 godina na sceni teško je doživjeti iznenađenje i oduševljenje, ali sinoć na probi osjetio sam takvo bogatstvo zvuka i takav vizualni efekt kakav se ne doživljava često. Ovo je predstava za koju kažem da mi je drago da je posljednja premijerna izvedba u kojoj ću sudjelovati, drago mi je da tako dobro zvuči i izgleda.“
Domagoj Dorotić također se raduje suradnji sa splitskim HNK-om: „Izuzetno mi je zadovoljstvo ponovno gostovati u Splitu nakon 5 godina, hvala vodstvu HNK-a koje me pozvalo. Ovo je sasvim drugačija predstava od onoga što se vidjelo i čulo 1995., novi, pročišćeni pristup u vizualnom i glazbenom smislu. Hvala i vodstvu HNK u Zagrebu koje mi je omogućilo da dođem i hvala mom ansamblu, sretan sam što opet nastupan u Splitu.“
Vesna Režić, scenografkinja, istaknula je da je jako uživala u suradnji s velikim ženskim timom te da cijeni rad s jasnim uputama, no nije htjela previše otkrivati o scenografiji koja će ostati iznenađenje gledateljima.
Koreografkinja Maja Huber osvrnula se na premisu predstave: „Čini mi se da smo uspjeli zadržati srž i tradiciju podneblja i konteksta legende o Mili, a posebno sam ponosna što smo tradicijske motive transponirali u vrijeme koje komunicira s današnjom publikom. Osim segmenta izvrsnog baleta, moram pohvaliti sjajni zbor koji se kreće, pjeva i pleše. Sve male nacije ovoga svijeta preživljavaju isključivo zbog ljubavi prema podneblju u kojem žive, to je i premisa ove predstave.“
Kostimografkinja Tea Bašić, oblikovateljica svjetla Vesna Kolarec i dizajnerica videa Nikolina Kuzmić također nisu htjele previše otkrivati te su zahvalile autorskom timu, suradnicima (posebno krojačicama) i svima koji su ovaj kreativni proces učinili ugodnim, uz jednoglasan poziv: „Dođite i sami se uvjerite u ljepotu ove izvedbe!“
