Omiški srednjoškolsci svojom iskrenom željom, znanjem i ambicijom grade školu budućnosti. Naime, još 2018.godine udruga "Omis Live" i srednja škola "Jure Kaštelan" pokrenuli su projekt "e-sMArt Omiš" čiji je cilj u grad Omiš i okolicu dovesti nove tehnologije iz obnovljivih izvora energije te podići svijest građana za njihovim korištenje.
Od tada pa do danas mlada generacija učenika iz Omiša pod mentorstvom profesora stručnih predmeta u elektronici Dražena Borčića uhvatili su se u koštac s novim izazovima i iz korijena promijenili nastavni program bogatijeg i zanimljivijeg sadržaja.
Profesor Borčić za svoje zalaganje i trud nagrađen, tako je u 2023. godini dobio priznanje za cjeloživotno zalaganje i doprinos razvoju, kvaliteti i prepoznatljivosti strukovnog programa Tehničar za elektroniku u Omišu i njegovom širem području, za višedesetljetni pedagoški rad s mladim generacijama koji prelazi okvire njegovih radnih obveza te za značajne uspjehe u odgojno – obrazovnom radu s učenicima i doprinose razvoju strukovnog obrazovanja na području Grada Omiša.
U Intervjuu za Dalmaciju Danas otkrio više o svojim projektima, prednostima IT tehnologije, a doznali smo i zašto je njegovim učenicima dozvoljeno korištenje mobitela na nastavi.
Nakon dva desetljeća novi kurikulum
Poznati ste po raznim projektima kao što je bio Projekt "e-sMArt Omiš". Jeste li nakon toga ima li slične projekte i kakvi su rezultati bili?
Najznačajnije takve aktivnosti predstavljali su projekti u sklopu programa Erasmus+ ''E-VENT'' 2018. koji je rezultirao dvotjednom mobilnosti 11 učenika u Sevilli na obuci bespilotnih letjelica, te ''PEACE'' 2022. u Dublinu, gdje smo, zajedno s učenicama hotelijersko-turističkih tehničarki pod vodstvom prof. Ivane Hodžić, proveli dva nezaboravna tjedna na stručnoj praksi.
No, više od ovih i drugih manjih formalnih projekata, najveći izazov predstavljalo je uvođenje osuvremenjenog kurikuluma našeg usmjerenja, koje je, nakon više od dva desetljeća, iz korijena promijenilo njegov program novim i zanimljivijim sadržajima. Taj zadatak zahtijevao je uvođenje cijelog niza nastavnih predmeta s novim teoretskim i praktičnim materijalima, koje su samo okvirno bili definirani.
Mnogo toga smo morali samostalno kreirati, prikupljati, sređivati, a najsloženiji dio predstavljala je nabavka nove opreme, uređaja, instrumenata i alata, računala i programske podrške. Za sve to trebalo je osigurati izvore financiranja, dobavljače a posebno staviti opremu u funkciju te se obučiti u njenoj uporabi. Te aktivnosti su ustvari naša svakodnevna praksa koja nema, zbog prirode struke, svoju izvjesnu konačnicu.
Kreativno korištenje mobitela u nastavi
Dok se mnoge škole bore s učenicima i korištenjem mobitela na nastavi, vi im dozvoljavate da ih koriste. Kako to funkcionira? Iskorištavaju li to učenici?
Mobitel u nastavi elektronike može biti vrlo koristan alat, tako da ga za izvođenje nekih nastavnih sadržaja, prvenstveno vježbi, ustvari zahtijevam, odnosno, neophodan je. To se odnosi, npr. pri online izradi jednostavnih mobilnih aplikacija za bežično upravljanje elektroničkim sklopovima. Najatraktivniji su sadržaji s područja Interneta stvari ( Internet of Things ) koje učenicima približuju IT tehnologiju u punom smislu.
Nismo tu posebno originalni, to je vrlo rašireno i kod nas i vani, YouTube je prepun izvrsnih primjera koji nas inspiriraju. Zapravo je čudno da se ovo u nekim sredinama doživljava neobičnim, drugdje je riječ o uobičajenoj praksi.
Na koncu konca, taj moćni uređaj se vrlo korisno može upotrijebiti i u drugim područjima, samo treba osmisliti neke zadatke kako bi i učenici to prihvatili. Nikad se neće moći izbjeći njegovo korištenje u zabavne svrhe, tako da nije pitanje iskorištavaju li učenici ovu mogućnost, nego obratno, iskorištavamo li mi taj kompleksni tehnički uređaj.
Nekonvencionalni nastavni sadržaj
Moglo bi se reći da ne predajete nastavu na konvencionalan način. Kojim metodama se koristite u nastavi kako biste gradivo približili učenicima?
Sam pojam ''predavanja'' najčešće predstavlja jednosmjeran odnos nastavnika i učenika, čija koncentracija na klasično izlaganje gradiva, makar bilo popraćeno multimedijalnim sadržajima, svakim danom je sve slabija i slabija.
Bez iluzije da imam neku čarobnu metodu za drugačiji i efikasniji pristup iznošenju nastavnih sadržaja, čini mi se da nastojim biti neposredniji, podstičem komunikaciju i približavam materiju kroz primjere koji mogu biti bliski učenicima iz svakodnevnih situacija.
Tko je profesor Borčić izvan škole?
Ne netko bitno drugačiji od onog unutar školskih prostora. Razlog je dijelom u tome što je ovakav posao nemoguće ''dovršiti'' u školi u redovnom radnom vremenu, pogotovo u uvjetima uvođenja novog programa u ovolikom obimu.
Možda i zato što ovaj posao više doživljavam kao poziv, kao i većina nas u prosvjeti. Jasno, postojim i izvan struke, mnoge me stvari zanimaju, od filma, muzike i društvenih tema do rekreacije u prirodi.
Vjerujem da ću uskoro više vremena posvetiti i obitelji, supruzi i dvjema kćerima, posebno na djedovini na otoku Visu, u selu simpatičnog imena Žena Glava.
Što vas je potaknulo da odaberete baš elektrotehniku?
Odabir se dogodio davno, između mnogih stvari koje su me zanimale prevagnuo je vjerojatno utjecaj majke koja je bila nastavnica matematike i fizike, a tome je elektrotehnika bila bliska, u tim vremenima i sve prisutnija u svakodnevnom životu.
No, mogao bih reći da sam joj se tek u zrelim godinama u potpunosti posvetio.
Što je najvažnije u odnosu profesor-učenik?
Prije svega, povjerenje. Ono je temelj bilo kakvog kvalitetnog rada u školi, u kojem mi nismo na suprotnim pozicijama, već smo upućeni da zajedno ostvarimo uistinu važnu, ustvari najvažniju zadaću – odgoj i obrazovanje mladih ljudi.
Mi moramo poštovati učenikovu ličnost, koja sazrijeva u nikad složenijim uvjetima, dok od učenika očekujem da uvažavaju trud i energiju koja se ulaže da tu zadaću što bolje izvršimo.
„Ponosan sam kad moji učenici ostvare velike životne ciljeve“
U vašem dugogodišnjem radu na što ste najviše ponosni?
Bez daljnjega, kad se susretnem sa svojim bivšim učenicima i potvrdim svoja očekivanja spoznajući da su ostvarili velike životne ciljeve. Ne moraju to biti velike titule i materijalna bogatstva, jednostavno uživam u činjenici da su postali vrijedni članovi društva, da na tom putu i dalje ustrajavaju.
Ponosan sam da sam djelić njihovog izrastanja u zrele ljude.
Kako pokazujete učenicima da Hrvatska može biti njihova svijetla budućnost, a ne nužno Irska, Švedska, Njemačka...?
Ulaskom u EU postali smo ravnopravnim dijelom znatno šireg i privlačnijeg tržišta rada od onog u Hrvatskoj. U današnjim uvjetima mobilnosti, mladi ljudi vide mogućnost da zadovolje svoje potrebe izvan rodnog kraja, i ta pojava posve je uobičajena.
Problem nastaje onda kada situacija u društvu podstiče taj trend, a pojave poput korupcije, nepotizma, neuništive birokracije, netolerancije, socijalne neosjetljivosti i političkih pogodovanja nije moguće negirati niti uljepšati u razgovoru s učenicima.
No, pored stručnih znanja i vještina, učenicima pokušavam usaditi vjeru u mogućnost mijenjanja postojećeg stanja, potrebu da Hrvatska postane uređenije društvo u kojem će biti uspostavljen sustav vrijednosti u kojem će, između ostalog, znanje i njegovo vrednovanje dobiti mjesto koje im pripadaju u zemljama koje ste spomenuli.
Tim više, što kvalitetu života ne čine samo mjesečna izvješća bankovnih računa, nego i mnogo toga što smo dobili u nasljedstvo od generacija prije nas.
„Tehnologija je za veliki broj ljudi nedokučiva zato se javlja otpor“
Smatrate li da ne koristimo sve mogućnosti koje nam IT tehnologije pružaju i kako to poboljšati?
I ovo ima veze s ovim što sam prethodno rekao. Za korištenje onoga što nam razvoj znanosti i tehnologije nudi u nezamislivim oblicima i količinama, potrebno je educirati ne samo korisnike nego i one koji će tu edukaciju provoditi.
Stihija koja je tako svojstvena ovom kampanjskom poimanju obrazovanja ne može dati ni blizu one rezultate koji bi pratili takav razvoj. Često se čak pogrešno doživljava ta tehnologija kao neučinkovita, jer ostaje za veliki broj ljudi nedokučiva i otuđena, javlja se i otpor prema njoj.
Tehnologija sama po sebi ne rješava probleme, no sustavno i primjereno korištena uvelike olakšava mnoge strane svakodnevnog života, oslobađajući nam vrijeme za sadržajnije i plemenitije potrebe. Što tek reći danas, kad je tema umjetne inteligencije poput tsunamija prodrla u sve pore društva?
U vrijeme pandemije koronavirusa, kako ste se vi i vaši učenici nosili s izazovom online nastave?
Poznato je da je tijekom online nastave upravo IT tehnologija iskočila u prvi plan. No, rijetko je mogla nadomjestiti živu riječ i neposredan rad na kakav smo navikli. Zato sam pokušao iz tehničkih mogućnosti koje sam imao na raspolaganju, stvoriti što zorniju sliku onoga što bismo radili da nas pandemija nije stjerala u četiri zida.
Praktična nastava i laboratorijske vježbe su se svele na pokazne, danas je dobar dio uređaja i opreme prijenosnog karaktera i spaja se na računalo, web-kamere i mobiteli pripomažu multimedijalnom doživljaju nastave. Kreirao sam i YouTube kanal na koji sam postavio dio kraćih videozapisa s nastavnim materijalima, učenici su ponekad čak i neposrednije vidjeli neke postupke i mjerenja nego uživo. Pomogao sam i kolegama da se u to uključe, a ono što je kao neka ostavština tog perioda ostalo, to su sređeni materijali koji se i danas, kad smo opet uživo, mogu koristiti za samostalan rad učenika.
„Dobar je osjećaj da nekome možeš pomoći da prevlada teškoće“
Kao nastavnik i pedagog, koje su temeljne vrijednosti koje želite prenijeti svojim učenicima?
Iako nastavnici tehničkih struka po vokaciji nisu pedagoškog usmjerenja, već promišljaju uglavnom inženjerski, mislim da sam nakon tri desetljeća rada u školi stekao iskustvo kojim neke svoje vrijednosne stavove mogu prenijeti mladima.
A to je, prije svega, da pošten i vrijedan rad ispunja zadovoljstvom i sigurno daje rezultate. U radu se stječu prijateljstva, požrtvovnost i nesebičnost vas čine cijenjenim i omiljenim. U doba opće nesigurnosti, dobar je osjećaj da nekome možeš pomoći da prevlada teškoće.
