Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić posjetio je i ovoga Uskrsa zatvor u Splitu, gdje je u skromnom i mirnom ozračju zatvorske kapele sv. Josipa Radnika na Bilicama predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji s duhovnikom zatvorenika don Anđelkom Dukićem, župnikom župe sv. Spasa na Mejašima i kapelanom don Antom Bitunjcem.
Nadbiskup Barišić rado svake godine za Božić i Uskrs pohodi zatvorenike u Splitu, kako bi ih ohrabrio i potaknuo na što brži povratak njihovim obiteljima, društvenoj i crkvenoj zajednici. Dolazi im kao prijatelj noseći im Radosnu vijest, ali i s osjećajem žalosti jer nisu ondje gdje bi trebali biti - u obiteljskom domu bilo sa svojim roditeljima ili pak sa suprugom i djecom.
U tom im je svjetlu govorio o smislu Uskrsa, koji je uistinu događaj za čovjeka a slavi se na svim stranama svijeta. Naglasio je kako gospodar našega života nije smrt nego Bog. „Križ je ljudsko djelo, a uskrsnuće Božje čudo. Tek prazan Isusov grob osvjetljava kolijevku u Betlehemu i cijeli njegov zemaljski hod. Naš Bog se utjelovio i prihvatio ljudski život s patnjom i smrću da bi ga preobrazio i darovao nam nov život. On želi da s njime suuskrsnemo i da poput njega ljubimo i uz nepravdu i uz križ.“ Nadbiskup je istaknuo kako Bog stvara red, a čovjek nered i da nismo puki slučaj kaosa, energije, sile nego plod ljubavi. On nas je htio i pozvao u život, on koji je sama ljubav, pažnja i dobrota. Podsjetivši na grafit u jednom splitskom kvartu koji veli: „Svijet ide naprijed, samo ja zaostajem“ te na drugi grafit u Rimu: „U ovom gradu nitko nas ne poznaje osim tebe, Bože“, kazao je kako nam nedostaje tih pametnih životnih poruka.
Ohrabrio ih je da kao kršćani imaju nadu, koja je utemeljena, a ne iluzija. „Riječi 'nada – spes' i 'noga – pes' vrlo su bliske i duboko povezane. Čovjek bez nade je paraliziran. Štoviše, bez nade umire! Ostaje ukopan, ostaje u grobu. Doista, s nadom izlazimo iz grobova svih zemaljskih provalija, kriza i poteškoća. A nada naša jest raspeti i uskrsli Krist! U simbolu sređena ubrusa i složenih povoja prepoznajemo da je ljubav jača od mržnje, dobrota od zloće, istina od laži, solidarnost od sebičnosti, život od smrti. Prepoznajemo da u našoj kaotičnosti može biti reda, u krizama izlaza, u podjelama zajedništva.“ U tom je surječju napomenuo da Istanbulski mozaik prikazuje scenu uskrslog Krista koji u svom izlasku drži za ruku Adama i Evu, koji uzlaze zajedno s Njime. Uskrsli Gospodin iz ponora groba i smrti oživljava muškarca i ženu – čitav ljudski rod.
Osvrnuvši se na simboliku običaja blagoslova uskrsnoga jela i bojanja jaja nadbiskup je kazao da i to upućuje na nov život na koji nas Uskrsli poziva. Na kraju im je stavio na srce važnost obitelji, temeljne stanice društva i Crkve kazavši: „Ako se obitelj rastaka, nema nam više ozdravljenja.“ Ohrabrio ih je da ne klonu duhom nego da nadolazeće vrijeme iskoriste za obraćenje i pripremu za susret sa svojima, ali i za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji 15. i 16. rujna u Splitu i Solinu. Izrazio je nadu da će ih ovo vrijeme učiniti zrelijima osobama, sinovima, očevima, supruzima. Kako bi im ulio nadu u mogućnost promjene darovao im je za njihovu knjižnicu duhovne knjige, među kojima po dvije papa Franje „Oče naš“ i „Bog je mlad“. Čestitajući im Uskrs poželio im je da im Uskrsli učvrsti vjeru, umnoži ljubav i osnaži nadu.
