Na današnji dan 1573. godine na istočnoj padini splitskog Marjana otvoreno je Židovsko groblje
Splitska groblja, koja čuvaju brojne povijesne tajne, odraz su bogate povijesti grada i njegovih stanovnika. Prvo izvangradsko groblje bilo je Židovsko groblje, otvoreno 16. siječnja 1573. godine na istočnoj padini Marjana, dok su ranije Židovi bili pokapani unutar gradskih zidina na utvrdi Gripe. Godine 1871. na ovom groblju posađeni su prvi borovi i čempresi, koji su danas simboli najstarijeg židovskog groblja u Europi.
Postalo je pretrpano s 38.702 pokopane osobe
Unatoč zabrani pokapanja unutar gradskih zidina 1809. godine, groblje izvan grada otvoreno je tek 1825. godine. Grad je bio podijeljen u mišljenju o tome hoće li novo groblje biti smješteno u Poljudu ili Sustipanu, da bi na kraju posjed Sjemeništa postao novo groblje. Ova bivša benediktinska opatija Sv. Stjepana Prvomučenika, smještena "pod borovima", uživala je veliki ugled među Splićanima, a ugledni građani, uključujući i knezove, često su boravili u njezinoj samoći.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Groblje je 1883. godine temeljito uredila nova hrvatska općina, koja je naslijedila Bajamontijevu Općinu. Novi kamen, visoki zidovi i mladi čempresi donijeli su svježinu starom groblju, koje je do 1928. godine postalo pretrpano s 38.702 pokopane osobe. Daljnje pokapanje bilo je zabranjeno od 1931. godine.
U međuvremenu, nova groblja počela su se formirati u 1920-ima. Tako je novo groblje Lovrinac blagoslovio biskup dr. Kvirin Klement Bonefačić 15. travnja 1928. godine. Prva osoba koja je pokopana na Lovrincu bila je Kate Marjanović, čiji je nadgrobni spomenik financirala općina. Groblje je ubrzo zamijenilo svoj prvotni naziv "Pokoj" novim imenom "Lovrinac", prema obližnjoj crkvici sv. Lovre.
Međutim, politički i društveni preokreti nisu mimoišli ni groblja. Tijekom Drugog svjetskog rata, na Lovrincu su izvršene brojne egzekucije, a mnogi grobovi ostali su neobilježeni. Komunističke vlasti nakon rata onemogućavale su obiteljima da odaju počast svojim poginulim rođacima, uklanjajući križeve i uništavajući cvijeće.
Mjesta koja svjedoče o prošlim vremenima, o životima, ljubavima i smrti
Najveći udarac starim grobljima došao je u periodu od 1958. do 1962. godine, kada su počeli radovi premještanja starog Sustipanskog groblja. Splićani su s tugom gledali na kosture svojih preminulih, čiji su ostaci grubo premještani, a grobnice razbijane. Ovaj čin bio je pokušaj da se izbrišu spomenici starog građanskog Splita. Taj događaj postao je tema pjesme Tonća Petrasova Marovića, "Sonata za staro groblje na Sustipanu", koja je postala simbol otpora protiv ovog brutalnog čina.
Sjećanje na stara splitska groblja, posebice na Sustipan i Lovrinac, ostaje duboko urezano u kolektivnoj svijesti grada. Ta mjesta svjedoče o prošlim vremenima, o životima, ljubavima i smrti ljudi koji su činili grad. Iako su neka od njih uništena ili zanemarena, njihov značaj za povijest Splita ostaje neupitan.
Najstarije židovsko groblje u Hrvatskoj - kulturno dobro s neprocjenjivom poviješću
Židovsko groblje u Splitu, smješteno na istočnoj padini brda Marjana, jedno je od najstarijih sačuvanih židovskih groblja na svijetu, a ujedno i najstarije na teritoriju Republike Hrvatske. Osnovano je davne 1573. godine, a datum prvih ukopa, 16. siječnja 1573., potvrđuje kopija isprave iz 1662. godine koja se čuva u Židovskoj općini u Splitu.
Groblje je smješteno na adresi Nazorov prilaz 1, iznad Vidilice, a njegov nastanak usko je povezan s doseljavanjem sve većeg broja sefardskih obitelji iz Španjolske. Sefardski Židovi su nakon progonstva u Španjolskoj tražili novo utočište, a Split je postao jedan od ključnih gradova u kojem su našli miran život. Groblje na Marjanu bilo je prvo splitsko groblje izvan grada, te jedno od prvih u Dalmaciji.
Među brojnim pokopanim osobama na ovom povijesnom groblju, izdvaja se Vid Morpurga, ugledni Splićanin koji je bio jedan od istaknutih vođa hrvatskog narodnog preporoda, izdavač, te vlasnik najstarije splitske knjižare. Njegov ukop na ovom groblju svjedoči o značaju židovske zajednice u Splitu kroz povijest.
Groblje je bilo aktivno do 1945. godine, kada je posljednji ukop obavljen, a groblje je potom zatvoreno i zaštićeno kao kulturno dobro. Danas, pod oznakom Z-5554, groblje je upisano kao nepokretno kulturno dobro s pravnim statusom zaštićenog kulturnog dobra, klasificiranog kao "sepulkralne (grobne) i pogrebne građevine".
Na groblju se danas nalazi više od 700 grobova, a ispod njega se prostire marjanska vidilica, što dodatno pojačava značaj i ljepotu ovog povijesnog lokaliteta. Kao spomenik na važnu židovsku povijest u Splitu, ovo groblje ostaje nezaobilazno svjedočanstvo o dugoj i bogatoj tradiciji židovske zajednice u ovom dijelu Hrvatske.
S obzirom na svoj kulturno-historijski značaj, Židovsko groblje u Splitu i dalje privlači pažnju stručnjaka i posjetitelja, a njegova zaštita kao kulturno dobro čini ga jednim od najvažnijih povijesnih lokaliteta u Dalmaciji.
