Na današnji dan 1973. godine dogodila se prekretnica u povijesti Hajduka
Današnji dan prije 52 godine svojevrsna je prekretnica u povijesti Hajduka. Osvojen je prvi trofej Ivićeve Zlatne generacije. Podsjetila je na to danas i Facebook stranica "Stare utakmice – povijest Hajduka".
Dobro, reći će bolji poznavatelji Hajdukove povijesti, zar nije prvi u nizu od pet kupova osvojen još 1972.? Taj kup iz 1972. ne možemo pripisati samo Tomislavu Iviću; ipak je čitave te sezone momčad vodio Slavko Luštica, koji je naprasno smijenjen neposredno pred finale Kupa s Dinamom.
No, vratimo se događaju na koji vas na današnji dan želimo podsjetiti.
Rođenje generacije na Marakani
U snijegu beogradske Marakane rođena je Zlatna generacija Hajduka. Zvuči to i malo čudno, a naravno da je najveća i najuspješnija generacija u povijesti splitskog kluba, zbog koje najviše i jesmo veliki klub, stvorena od Bićinih (Jerković, Džoni, Boljat, Jovanić) i Ivićevih (Šurjak, Mužinić, Peruzović, Rožić, Žungul) juniora, uz Buljana, koji je ponikao u Mračaju iz Runovića pa postao svjetska klasa, te prava pojačanja Holcera, Meškovića i Oblaka.
Ali to finale Kupa, koje je igrano na današnji dan 1973. godine, bila je utakmica odluke za daljnje uspjehe Hajduka, tih velikih bijelih sedamdesetih. U finalu su se našli ljuti rivali Hajduk i Crvena zvezda. Jaka Mijanićeva "Zvezda" s Oljom Petrovićem, Džajićem, Aćimovićem, Bogičevićem, Karasijem...
Dogovoreno je da beogradski suci sude prvu utakmicu u Splitu, a splitski uzvrat u Beogradu. Tako su na teren momčadi izveli splitski suci: Borovčić Kurir, Radić i Madir.
Prva utakmica u Splitu: 1:1 i legendarni penal
U Splitu su "bijeli" odigrali mršavih 1:1. Pred kraj susreta za Hajduk je dosuđen jedanaesterac. "Ti, Jure, ti", grmio je Ivić s klupe. Jerković je malo nespretno izveo kazneni udarac, a kako je pucao na gornju branku našeg Starog placa, kasnije se po Splitu govorilo da je lopta otišla u Rodilište... Eto, možda smo se zbog toga rođenjem inficirali bijelom bojom, jer je tadašnje splitsko Rodilište bilo tik uz Stari plac.
Na uzvrat se krenulo sa skepsom i bez puno nade u uspjeh i osvajanje Kupa. Naravno, bilo je i onih neizbježnih stalnih klupskih pratitelja, poznatih navijača, zaljubljenika...
Tako je Hajdukova ekspedicija ispunila beogradski hotel, kako nam u knjizi "10 Jurica Jerković" opisuje sam Jurica, jedan od najvećih igrača Hajduka svih vremena. Pa se naručivalo boce šampanjca, prednjačio je ribar Tonći Petrić iz Krila Jesenice, veliki hajdukovac, častio je sve, gatalo se iz dlana i predviđalo pobjedu od 2:1. Sišlo se poslije, na poziv tadašnjeg predsjednika Hajduka Kirigina, i u hotelski bar. Preuzelo se pozornicu, u baru je zavladao dalmatinski repertoar. Doduše, za stolovima hotelskog bara sve su bili Splićani i hajdukovci pristigli sa svih strana.
Uzvrat u snijegu: Pobjeda 2:1
U snježnom Beogradu Hajduk je sutradan pobijedio Crvenu zvezdu na njezinoj Marakani s 2:1. Bila je to jedna od prvih "nogometnih doktorskih disertacija" osporavanog trenerskog velikana Tomislava Ivića.
Jer prije ovog, sad već epskog uzvrata, bilo je napeto u starom Domu Hajduka. Tražila se Ivićeva smjena, jer nije baš išlo te jeseni: izgubilo se u Boru, remiziralo na Starom placu sa Željezničarom i Veležom, vodilo se 2:0 protiv Dinama pa se na kraju izgubilo 2:3, Crvena zvezda nas je u prvenstvu dobila s 3:1.
I onda je došla utakmica svih utakmica, finale Kupa s Crvenom zvezdom. Ali predsjednik Hajduka Tito Kirigin čvrsto je stajao iza Ivića, što se pokazalo itekako ispravnim potezom jer Tomislav Ivić, nogometni znanstvenik, donijet će svom gradu i klubu najviše titula i radosti te postati jedan od najvećih europskih nogometnih trenera.
Do finala nas je odveo Ivan Katalinić, obranivši jedanaesterce Željezničaru u raspucavanju na Koševu (Grbavica se obnavljala pa se igralo na stadionu gradskog rivala Sarajeva).
Na vratima Hajduka u uzvratu stajao je Rizah Mešković, naš Mate, kako ga je od milja nazivala splitska publika, zato jer je volio stisnutom šakom boksati loptu poput Mate Parlova. Trener Ivić bi poluđivao, ali Split kao Split – pljeskao je atrakciji.
Pozdrav gospodine Mešković, kako je u Tuzli?
"Evo, lijepo je, malo je danas kišica. Pratim ja mog Hajduka odavde i uvijek ću doći u Split kad god me pozovu. Sjećam se tog finala jako dobro. Ja nisam branio u prvoj utakmici u Splitu, branio je Katalinić; ja sam imao neke kartone, bio sam kažnjen. Sjećam se tog trijumfa u Beogradu, Stane Dolanc nam je uručio pehar. A nije se očekivalo – 'Zvezda' je bila favorit. Eto, prvi trofej 'Zlatne generacije' od pet kupova u nizu i dva prvenstva, dvije duple krune."
Beogradskoj publici nije baš dobro legla pobjeda Splićana pa su Stanu Dolanca čak gađali grudama snijega.
Golovi, drama i velika fešta
Prvi gol za bijele zabio je – a tko bi drugi – nego Slaviša Žungul, pobjedu je potvrdio Jurica Jerković, odlično su odigrali Šurjak i Oblak. Smanjio je za konačnih 2:1 Panajotović.
Sve je moglo poći loše po bijele da Rizah Mešković nije pred sam kraj ukrotio udarac lukavog centarfora crveno-belih Vojina Lazarevića, jer da se išlo u produžetke, tko zna što bi bilo. Iskoristili smo zamjene, Peruzović se ozlijedio na samom početku, a već su ranije bili ušli Matković i Boljat.
A onda proslava usred Beograda: svirali su hotelski muzičari za plaću, a pjevali su Splićani za dušu...
