'Dvi stvari sam zapamtija za cili život, dvi slike su mi se urezale u pamćenje. Prva, kako mrtvozornici sakupljaju posmrtne ostatke nastradalih i spremaju ih u kapisle, i druga, dok smo se spuštali stepenicama, kako čovik na teraci svog stana gleda prema vrhu tih skala, s golemom tugom u očima.' – rekao je Damir Bilandžić za DalmacijuDanas o događaju prije točno 38 godina, tragediji koja se dogodila na današnjoj Poljičkoj, na ulazu u Split.
Tog sivog, jednako kišovitog 4. siječnja 1988. godine na nogostup i cestu je pao golemi betonski zid, onako u komadu – sedam metara visok, 24,5 dug, komad potpornog zida težak preko 350 tona jednostavno se prevalio na kolnik! Tri života su izgubljena u trenu, a svjedoci su govorili kako bi žrtava bilo i puno više da koju sekundu ranije nije prošao Prometov autobus i sa stanice u smjeru grada poveo, doslovno spasio, desetka naših sugrađana.
Ne i mladu novinarku, mladića koji je trenirao vaterpolo u POŠK-a te 38-godišnjakinju koja je nosila cipele na popravak… Svjedoci će kasnije pričati kako je momak mogao ući u taj autobus, ali je odlučio ostati i praviti društvo poznanici.
To jutro sam bio na fakultetu, kad je jednom trenutku došao domar i uznemireno viknuo 'pao je zid!'. Objasnio je što se dogodilo, a ja sam stigao nekih sat i pol nakon tragedije. Nije se moglo pristupiti cesti, cijeli taj dio je bio zatvoren za pristup, cesta ograđena, a sve je bilo puno vozila Hitne, vatrogasaca, policije,… Skupili smo se na onom brežuljku iznad današnjeg kafića, bilo nas je sigurno 50-ak, možda i više, pratili smo što se događa. Satima je trajao očevid, a predvečer sam krenuo kući, i tada kao i sad živio sam na Mertojaku. Taj čovjek na teraci preko puta Mačka bio je otac djevojke koja je tog dana nastradala. Ne mogu reći je li u tom trenutku bio siguran da je njegova kćer poginula, tada nije bilo mobitela, ali zapamtio sam njegov pogled i mislim da je znao… - rekao je Bilandžić, očevidac tih strašnih trenutaka.
Vozač Prometovog autobusa koji je upravo stigao na stanicu i zaustavio se niti metar od betonskog zida, kasnije je izjavio kako se 'sve dogodilo sekundarno, ja sam zakočija, a zid se sekundarno srušija prid menom!'.
Istraga je otvorena odmah, a nešto kasnije je započelo i suđenje. Još malo kasnije, još koju godinu kasnije, pravosuđe je završilo s tim predmetom bez pravomoćne presude. Nije dakle (sudski) utvrđena krivnja, tako da se nikad nije doznalo tko je odgovoran za jednu od većih i bizarnijih tragedija koje su se dogodile na splitskom području: projektant, izvođači ili netko treći.
No, predstavnici Građevinskog instituta bili su puno decidiraniji i brži. Njihovi predstavnici praktički odmah su, istog dana, obavljali prva vizualna opažanja na mjestu pada armirano-betonske konstrukcije. Idućih dana i mjeseci obavili su konkretna ispitivanja tla (geotehničko) sondiranje temelja zida, te geološki i hidrogeološki obradili užu i širu lokaciju zida, ali i samu armaturu.
"Nisu izvršeni prethodni geomehanički, hidrogeološki i hidrološki radovi"
Zaključci struke dakle nisu bili laskavi ni po projektante ni po izvođače. Prema 'zaključnim razmatranjima' Građevinskog instituta, dokumentu pohranjenom u Državnom arhivu u Splitu, konstatirano je nekoliko činjenica.
Da za konkretni objekt 'nisu izvršeni prethodni geomehanički, hidrogeološki i hidrološki radovi'. Za konkretni objekt i konkretnu lokaciju nije obrađen izvedbeni građevinski projekt, način odvodnje oborinskih i procjednih voda iznad i iza zida nije projektno obrađen.
I možda ono najvažnije, što je vjerojatno ubrzalo pad zida, objekta koji je u tom trenutku bio relativno nov: manjak armature!
'Usporedbom projekta, građevinske knjige i utvrđenog stanja na licu mjesta vidljivo je da je zid sidren u temelj s 50 % manjom površinom armature od projektirane.'
Osim toga je utvrđeno da je 'određeni broj šipki armature za sidrenje pukao znatno ranije', kao i progresivnu koroziju šipki armature. Sve to skupa, mišljenje je stručnjaka Građevinarskog instituta, uz veliku količinu oborina i porast hidrostatičkog tlaka od vode iza zida, dovelo je do rušenja zida i pogibije troje ljudi.
