Rođen je na današnji dan 1950. godine
.png)
Na današnji dan 1950, prije 76 godina, rođen je Jurica Jerković, najveći igrač Hajduka, barem što pamte navijači koji su Stari plac pohodili, nakon one velike generacije Bajde Vukasa i Frane Matošića. Bijela desetka u pravom smislu te riječi,. Danas bi se reklo " fantazista", "playmaker"...
Sve je to naš Jure bio i prije nego li su novinari i komentatori počeli tako "krstiti" igrače vica, duha, igrače koji donose prevagu.
"Više je Jerković zaboravio nego li ostali znaju", govorilo se tada po Holcerovom "Bilom Asu", Gaginom "Balun baru" i "Zeli", toj cesti hajdukologije, di su nas ćaće vodile sa sobom, a mi upijali nogometnu doktrinu, splitskih nogometnih zanesenjaka, pamteći svaku rič o našoj "Zlatnoj generaciji" i Ivićevom totalnom nogometu, zbog kojeg je i trener o velikog Ajaxa Rinus Michels, potegao do Splita, vidjeti šti se to događa kraj Stare plinare.
A počeo je kao dite Radunice, poznate stare splitske ulice. Na pločniku Radunice godinama se igrao odličan balun. I tu se jednom u posjeti našao i barba Luka Kaliterna, tvorac Hajdukove nogometne škole. I spazi tako barba Luka malog Juricu, i kaže onu već poznatu rečenicu, o kojoj su maštala sva splitska dica: "Mali dođi sutra na plac".
Ostalo je već povijest ispisana u Hajdukovim knjigama i sjećanjima vojske navijača.
Najbolji je Jurica bio među hajdukovim "tićima" i rebcima", kako se tada nazivalo igrače iz podmlatka "bijelih".
Počeo je ulaziti u momčad krajem šezdesetih u doba trenera Dušana Nenkovića, elegantnog gospodina koji se gotovo četiri sezone zadržao na klupi Hajduka. Rapsodiju svog raskošnog talenta dočekao je pod Slavkom Lušticom, najprije na onoj južnoameričkoj turneji 1970, koja će nam u toj nogometnoj atmosferi iznjedriti pravog Jerkovića.
Ta turneja bila je svojevrsna uvertira u onu bravuzornu titulu 1971. u doba Hrvatskog proljeća. Titulu osvojenu nakon 16 godina, dok su tribine Starog placa bile pune hrvatskih povijesnih grbova pa je i Miko Tripalo, trčao počasni krug na prepunom našem starom igralištu, u čast Hajdukovoj tituli..
Nisu ga baš volili selektori, preferiralo se tada "zvezdaše" Stanislava Karasija i Kulu Ačimovića. Jedino je Biće Mladinić, kao selektor na "desetku" stavljao svoga Juricu, kojeg je ovaj najveći Hajdukov "znanstvenik" vodio još u onim talentiranim Hajdukovim juniorima, u ekipi sa Lemešićem, Gluićem, Ivkovićem, Džonijem..
No ipak, skupio je Jurica Jerković impozantnih 43 utakmica za reprezentaciju bivše države i postigao 6 golova . Bio je sudionik Svjetskih prvenstava 1974.i 1982., kao i Eura 1976..
Sa svojim Hajdukom osvojio je državna prvenstva 1971., 1974. i 1975., te kupove 1972., 1973, 1974., 1976., 1977., kao kapetan najveće generacije u povijesti kluba, koju nazivamo i "Zlatnom generacijom"
Reći će kasnije u jednom intervjuu: "Znam da su sinovima davali imena po meni i dovodili ih slikati sa mom ispred starog Doma Hajduka."
I nećemo sada, je li bilo pametno kad mu je Ivić davao i obrambene zadatke, i je li veliki strateg bio u pravu kad je samo htio da naš Jure bude još bolji, moderniji..
Nećemo ni o tome, je li bilo u redu kad se vratio iz vojske pa mu obukli osmicu, a njegovu desetku zadržala prinova iz Zagreba, Drago Rukljač, koji se u jednoj sezoni u Splitu nadavao golova iz slobodnih udaraca.
Pamtimo Jurine golove ljutom rivalu "Crvenoj Zvezdi", nasred njihove Marakane, kako u prvenstvima tako i u kupovima i lažnjake Boroti na Karaburmi za naše titule .
Posebno onaj potez u beogradskoj mećavi, kada im je Jurinim golom ispred nosa uzet Kup.
Bila je to splitska noć usred Beograda.
Pamtimo i gol na oproštaju Pelea u Rio de Janeiru i još puno toga u ostavštini ovog velikog igrača i čovjeka .
Bio je i sportski direktor Hajduka, krajem osamdesetih, u doba predsjedanja Kolje Marasovića, pa je uz trenere Peru Nadovezu i Luku Peruzovića, selektirao onu momčad Vučevića, Štimca, Koznikua, Miše.., koja će kasnije u Split donijeti prvu titulu prvaka Hrvatske.
Danas u njegovoj Radunici stoji mural Jurice Jerkovića sa Peleom i Maradonom kao jedinom hajdukovcu koji je igrao sa oba velikana.
Od bijelog dresa oprostio se protiv Aston Vile . Na transparentu preko čitave tribine je pisalo: "Jure na svemu Ti hvala i Iviću šta si opet s nama."
I hvala Ti puno ti hvala, a mi dica koju su ćaće dovodile iza južne branke na Stari plac, rekli bi samo: " Blažene oči, koje su te gledale".
