Stopa bolovanja u Hrvatskoj raste, baš kao i ukupan broj dana koje godišnje provedemo kod kuće zbog privremene nesposobnosti za rad, a svaki četvrti zaposlenik priznaje povremeno otvaranje lažnih bolovanja, piše MojPosao.
Osjetan rast stope bolovanja na teret poslodavca
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), u 2017. zbog bolesti smo, u prosjeku, s posla izostajali 10 dana godišnje (preciznije 10,79), dok je u 2018. ta brojka prešla granicu od 11 dana godišnje (11,36), što predstavlja rast od 5,2%.
U porastu je i prosječna stopa privremene nesposobnosti za rad koja je s 3,3%, koliko je iznosila u 2017., godinu dana kasnije skočila na 3,5%.
Posebno su to na svojoj koži, ali i novčaniku, osjetili poslodavci jer je prosječna stopa bolovanja u trajanju do 42 dana, za što trošak snosi poslodavac, porasla za gotovo 10%, dok je broj bolovanja koja traju iznad 42 dana, odnosno onih na teret HZZO-a, u 2018. godini porastao za 2,6%.
„Istraživanje ukazuje na sve nepovoljniji položaj poslodavaca. To potvrđuje podatak kako je rast bolovanja na trošak poslodavca gotovo 4 puta veći u odnosu na stopu bolovanja na teret HZZO-a, s time da poslodavac ne može kontrolirati opravdanost bolovanja dok HZZO to može, pa čak i kazniti doktore primarne zdravstvene zaštite“, ističe Igor Žonja, direktor portala MojPosao.
Ako navedenih 11 dana godišnje koje hrvatski zaposlenici provedu na bolovanju stavimo u širi kontekst i napravimo usporedbu s radnicima iz drugih europskih zemalja, otkrivamo kako se nalazimo u 'zlatnoj' sredini prema učestalosti otvaranja bolovanja.
Naime, istraživanje koje je 2018. godine provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokazuje kako s posla najčešće izostaju stanovnici Njemačke, u prosjeku 18,3 dana godišnje, Česi na bolovanju provedu 15,6 dana, Slovenci 13,1 dan, Irci 9,9 dana, a najmanje izostanaka bilježe Francuzi (8 dana) i Portugalci (7,6 dana godišnje).
Doduše, ove podatke je potrebno uzeti s dozom rezerve jer svaka zemlja ima vlastita pravila kojima propisuje način prijave bolovanja i regulira što ide na teret poslodavaca, odnosno države.
Primjerice, radnici u Njemačkoj, koja ostvaruje najviše dana bolovanja, za svaki dan izostanka moraju nositi dokumentaciju od liječnika pa ne čudi veći broj zabilježenih dana u sustavu.
S druge strane, zemlje u kojima se za jedan dan ili prvih nekoliko dana bolovanja uopće ne isplaćuje naknada zaposleniku, poput Francuske i Irske, bilježe i najmanje dana bolovanja jer zaposlenici u tim državama u najvećoj mjeri „prehodavaju“ bolest.
Otvaramo li lažna bolovanja?
Viroze i prehlade, gripa, prijelomi nogu i ruku, teže bolesti… sve su to opravdani razlozi zbog kojih uzimamo kraći ili duži predah od posla i odlazimo na bolovanje. No, s druge strane, postoje i oni primjeri kada se odlučujemo na ostanak kod kuće unatoč tome što nismo bolesni.
Prema podacima istraživanja portala MojPosao, svaka četvrta osoba u Hrvatskoj je barem jednom otišla na bolovanje iako je u tom trenutku bila zdrava, a prosječno trajanje takvih, 'lažnih' bolovanja iznosi 6 i pol dana godišnje.
Omiljena opravdanja su viroze i želučani problemi
Najčešće isprike za otvaranje 'lažnih' bolovanja su viroze (44%), želučani problemi (34%), stres (17%) te sezonske bolesti poput gripe (11%).
Oni koji ne posežu za ovim uobičajenim izgovorima, svoj nedolazak na posao opravdavaju drugim zdravstvenim tegobama - išijasom, bolovima u leđima, migrenama i zuboboljom.
Predah od posla češće uzimaju muškarci (27%) nego žene (20%), kao i radnici privatnih tvrtki u domaćem vlasništvu te osobe sa srednjom stručnom spremom.
'Lažna' bolovanja iz opravdanih razloga
Iako naša opravdanja za nedolazak na posao nemaju previše dodirnih točaka s istinom, istraživanje otkriva kako na 'lažna' bolovanja obično odlazimo iz sasvim opravdanih razloga.
Naime, nerijetko pravi uzrok naše odluke o otvaranju bolovanja ne pronalazimo u nedostatku motiva i želje za radom, već u iscrpljenosti (57%) i nagomilanom stresu (51%).
Doduše, dio ispitanika bolovanje koristi kako bi otišli na razgovor za posao kod drugog poslodavca (13%) ili negdje otputovali (12%), a svaki deseti zaposlenik ostaje kod kuće kako bi se oporavio od mamurluka (češće muškarci nego žene).
Od ostalih razloga, bolovanje otvaramo zbog dolaska majstora i radova u kući, ispita na fakultetu, bolesti kućnog ljubimca, ali i želje da cijeli dan ostanemo u krevetu uz Netflix.
S druge strane, onda kada im je zdravlje doista narušeno, popriličan broj osoba ne otvara bolovanje.
Primjerice, u slučaju blaže bolesti poput viroze ili prehlade, čak 81% zaposlenih u Hrvatskoj dolazi na posao, a bolest 'prehodaju'.
Otprilike 8% anketiranih će u slučaju lakše bolesti doći na posao isključivo ako je riječ o hitnom slučaju, podjednak broj ljudi (8%) uzima slobodan dan, godišnji odmor ili otvara bolovanje, a 3% osoba ostaje raditi od kuće.
Zanimljivo, iako ih se redovito opisuje kao 'nježniji spol', žene se (83%) češće nego muškarci (76%) odlučuju na dolazak na posao usprkos bolesti.
Na pitanje izlazi li im poslodavac u susret i od njih ne traži otvaranje bolovanja u slučaju kraće bolesti, u trajanju jednog do dva dana, većina osoba (42%) odgovara kako mogu birati između bolovanja i godišnjeg odmora, kako im više odgovara.
Nešto više od trećine ispitanika (36%) može iskoristiti slobodan dan, dok četvrtina (23%) mora otvoriti bolovanje i donijeti doznake za svaki dan koji izostanu s posla. Svega 16% osoba tvrdi kako im poslodavci za vrijeme kraće bolesti nude mogućnost rada od kuće.
Što kažu poslodavci?
Prema podacima istraživanja, čak 62% poslodavaca vjeruje kako njihovi radnici ponekad neopravdano izostanu s posla i otvaraju lažna bolovanja.
I dok se zaposlenici pravdaju virozama, prehladama i želučanim tegobama, poslodavci priznaju kako sumnjaju da se stvarni razlozi nedolaska na posao katkad kriju u mamurluku, produženom vikendu te druženju s obitelji i prijateljima.
Također, prema mišljenju poslodavaca, čak trećinu bolovanja čine „lažna“ bolovanja.
