Zadnji put sam vam napisao šta raditi i šta obići u Baganu. Samo da nadodam da je ulazak u park dosta skup za Myanmarske prilike, 20 USD ili 30.000 kyata. Obični turisti uglavnom fotografiraju pagode i to s komercijalnog vidikovca Nan Myint Tower. Tu je ulaznica dodatnih 10 USD i dobiješ fotografiju koju je prije tebe fotografiralo bar milijardu ljudi s istog mjesta.

Bolja je opcija naći neku svoju poštu za snimit spektakularni zalazak sunca nad misterioznim pagodama. Nekad je bilo dobro popet se na poznatu pagodu Shwensadaw, ali danas je to zabranjeno. Razlog? Nekoliko polomljenih nakon padova zbog nevjerojatno glupog razloga. Selfija.

Zato će vam Myanmarci rado ponuditi “tajnu” lokaciju za fotografiranje zalaska sunca. Pa makar oblačno bilo. Dosta ljudi padne na tu foru, ali ne i mi. Kako god nam se netko u vožnji približi skuterom i taman da će izustit ponudu, mi ga preduhitrimo pitanjem: “Want to see the sunset? We have a good price for you..”, na što se domaćin nasmije i ode tražiti naivniju žrtvu. A nasmije se krvavo crvenim zubima. Naime, dosta Myanmarčana zvače betel, tj pripravak od duhana i nekog stimulansa koji stvara ovisnost jačine duhanskog, ali uništava zube. Pošto se sastojak mota u list, on ispušta crveni sok, pa od tuda “vampirski osmijeh”.

I na kraju opet isti savjet. Bilo gdje na putovanju idite tamo gdje ostali turisti ne idu. U redu je obići pagode Bagana. To smo i mi uradili. Ali umjesto da danima fotografiramo jedno te isto, odlučili smo se na istraživanje okolnih sela i na kraju smo naišli na izvorno Myanmarsko selo gdje smo napravili izvrsnu reportažu. Teško da će taj podatak kome što značiti, ali eto, ono se zove Min Nan Thu.