Osamdesetih godina bila sam srednjoškolka i svo slobodno vrijeme provodila na rivi i kafiću Semafor.
Na rivi uvijek je bila velika koncetracija ljudi, dok u Semafora, bila gužva, ali izabrani ljudi, muzičari. Međusobno smo se poznavali, ne baš svi osobno, ali sigurno sam znala kako se zove ta osoba i u kojem trenutno bendu svira.
Za mlađe čitaoce informacija, niti jedan muzičar u ex Jugoslaviji nije bio u Splitu, a da nije posjetio Semafor.
Još se sjećam dolaska Doris, onako visoka, zgodna, puna pozitivne energije. Svi gosti za njom bi se okrenuli. Vjerujem da i nije bila poznata pjevačica, ništa manje ne bi bila primječena.
Bila je pojam ljepote osamdesetih, a i sada je prekrasna žena.
"Dobila sam toliko zanimljivih informacija, od kojih mi se vrti u glavi i ne mogu u jedan članak stati"
Mnogi koji su tih godina „harali“ Splitom nestali su sa scene. Željela sam saznati kako su neki proveli ovih trideset godina i što je sada s njima. Dogovorila sam sastanak sa grupom koja se ponovno okupila poslije punih dvadeset pet godina. Veoma mi je bilo zanimljivo čuti kako je pokrenuti nešto što je u „škafetinu“ ležalo dugi niz godina.
Dobila sam toliko zanimljivih informacija, od kojih mi se vrti u glavi i ne mogu u jedan članak stati.
Grupa „After fire“ Zvonimir Šulentić-Šule, Zdenko Maleć, Živan Matov, Ivo Vlastelica.
- IVO - Slučajno smo 2014, vidjeli u jednom kafiću. Izljubili se, izgrlili, nemojte ovo shvatit doslovno (smijeh) Zaključili da želimo isto kao i prije 25 godina. Svirati rock!
- JA - Mene zanima kako ste sebe vidjeli u tim mladim danima za trideset godina?
- SVI U GLAS - Da ćemo biti The Rolling Stones.
- IVO - Ako ne oni, onda bar da ćemo napraviti nešto u glazbi.
- ZDENKO - Kada se vratio Gibo sa gitarijade, koja se održavala u Zaječaru, cijela Splitska muzička scena je o tome pričala danima. Mnogi nismo ni stigli do toga. Mašta nam je bila barem dobar instrument koji nije sa istočno Evropskog tržišta.
- ŽIVAN - Ja sam tada nastupao sa Dinom Dvornikom u grupi Hidrant. Zajedno smo pohađali isti razred i uživali u muzici. On je po meni jedan od naših najtalentiranijih muzičara. Nije bilo instrumenta koji on nije svirao i to veoma dobro.
- JA - Koliko je po vama bilo u to vrijeme bendova koji su imali kvalitetu trajati.
- ZDENKO - Po meni sigurno deset bendova.
- SVI - Da sigurno deset. – Pogledali sa međusobno, klimnuli glavom da potvrde isti zaključak.
- IVO - Bend Spetcrum je bio Jazz Rolls, bubnjar vrhunski Čičo, Darko Stanojkovski. Metak, Stijene, vrhunske grupe i ne smijemo zaboraviti bubnjara koji je bio dio nekih bendova, da bi pred kraj života svirao u Tuti-Fruti, a to je naš Vojo.
- JA - Da, dobro sam poznavala Voju, mnogo zajedničkih kava popili u Semafora, a poslije bilo gdje da bi se vidjeli. Na očiju svih nas je propadao, a ništa nismo mogli. Nećemo o tome, Ivo pričaj, o bendu prije 25 godina.
- Ivo - Osnovali smo bend „Procvale paštete“ (Ne moram vam reći koliko sam se nasmijala kada sam čula ime benda) Prva postava je bila, Vili, ja, a Siniša Kučić je bio bas. Nije bilo garaža za probe, ako je i bilo nismo imali novaca. Nama to nije smetalo da uživamo u svirci, dobar je bia i Sinišin stan koji se nalazio u Dominisovoj ulici. Zanimljiva priča se dogodila na DORS- Dalmatinskim omladinskim rock susretima. To je bilo u ondašnjom srednjoj Tehničkoj školi. Mi smo došli na koncert kao gledaoci. Sviralo je par bendova, a nama je prišao vokal iz „Krčma kod Đure seljaka“ ( naravno da sam ponovo sa mojim smijehom poremetila njihova sjećanja) Zamolio nas je da sviramo umjesto njih. Prvu pjesmu smo zasvirali od Stonesa, Last time. Nastao je urnebes, a piva je bilo više po ljudima i podu, nego u grlima. Željko Erceg, koji je bio jedan od organizatora, ugasio je struju, još ni danas ne znamo zašto. U tom mraku nastao je malo rečeno haos. Baš je bilo dobro. – Duboko udahne, osjetilo se da nije pored nas već je odletio trideset godina u nazad.
- JA - Jeste li dugo trajali?
- ZDENKO - Još smo svi uživali u muzici par godina, a onda je krenuo rat i svi smo se okrenuli „normanim“ poslovima. Neki naravno u obranu Domovine. Ali vratimo se mi osamdesetima i muzici. O ratu neka pišu povjesničari. Mi možemo „Povijest muzike“.
- ŽIVAN - Slušaj Darija ovo. Ja i Dino sa našim „Hidrantom“ imali smo koncert u kino Split. Normalna je bila atmosfera, uživali smo, od grupa sjećam se i „Narodnog blaga“ . Bili su jaki reflektori tako da nismo mogli vidjeti publiku. Mi jesmo osjetili miris dima, ali nismo to shvaćali ozbiljno. Iznenada je nestalo struje i sutra dan u Slobodnoj Dalmaciji je pisalo „Grupa hidrant je zapalila publiku, koja je zatim zapalila stolice“ Bože što smo bili sretni i ponosni. Naša svirka u Slobodnoj Dalmaciji.
"Da svi zajedno čujemo kako svira nahranjeno srce rockersko"
Sjećanja i priča je bilo bezbroj. Jedna mi se posebno svidjela. Ideju je osmislio i ostvario poznati fotograf Matko Biljak.
Bila je Svjeska godina mladeži. Organizirao brod koji je vozio od rive do Baća i natrag iz njega je tutnjala muzika.
Sutra dan se sviralo na tamiću koji je vozio od rive, preko grada i kroz tunel.
Moramo priznati da je Matko napravio rani perfomans i veliko poštovanje prema toj posebnoj ideji.
- JA -Tko je bio onaj prvi koji je poveo obnovu grupe.
- SVI - Vili, je sve organizirao da nastavimo sa svirkama. Kada nas je lipo smjestio, vratio se u London. (svi u glas) Hvala Vili što si probudio rockera u nama.
- ŠULE - Ja sam najkasnije došao 2019. Prije toga svirao sam u „058“ bas gitaru. Hrepa, Stivi, Denis Bižaca i ja. Imali smo i bend koji je svirao The Beatles,a zvao se „Dear Prudence“. Istaknuo bi dvi prekrasne uspomene u mom životu, kada sam odputovao u Ameriku sa „058“ na internacionalni Contry festival u Jeffersonu, Teksas.
- ZDENKO - Dio mog odrastanja pamtim i po Karanu. Živio je zgradu do moje i svaku veće kada bi se vračao doma, zastao bi u volat i zapjevao najčešće od „ Deep Purple“
Svi smo udahnuli sa mišlju kako Goran Karan pjeva „Deep Purple“.
- JA - Sada me zanima. ŽENE?
- SVI - (ne baš u glas, ali su se ubacivali ili nastavljali rečenice) Bilo je mnogo cura oko muzičara, ali izuzetno uobraženih. Naglašavamo zahtjevnih. U Splitu su bile uvijek komplicirane, dok u svim dijelovima bivše Jugoslavije cure su tražile samo nas (čuo se muški smijeh zabave) Zatim su iskreno priznali: Onaj tko je prošao kod cura u Splitu, mogao je osvojiti bilo koju ženu na svijetu.
- JA - Gdje ste odlazili kada bi osvojili curu?
- Zdenko - (za svih odgovara) Mick Jagger bi otišao iza bine, dok smo mi bili kulturni.
- JA - To je polovičan odgovor nisam zadovoljna- Naravno da su shvatili moju šalu, ali nisu odgovorili. Saznat ću to za svih nas, na drugom druženju.
Oprostili smo se uz dogovor za novi sastanak i nove zgode osamdesetih.
A prije toga vidimo se, nadam se i vi čitaoci 21. 12. u klubu Kocka. Gdje svira naš današnji gost bend „After Fire“
Da svi zajedno čujemo kako svira nahranjeno srce rockersko.
