[dropcap]U[/dropcap]daš se. To je za cijeli život, jer bi brak upravo toliko trebao i trajati. Nitko te nije prisilio ni na što. Udaješ se iz ljubavi za koju misliš da će vječno trajati, ili da će je zamijeniti nekakva drugačija i posebnija ljubav pomiješana sa poštovanjem. Sanjaš otvorenih očiju, mlada si i vjeruješ u bajke, iako si ih trebala odavno prerasti. Onda se dogodi život. Ona ljubav o kakvoj si sanjala, i ona kakvu živiš, nemaju ništa zajedničko. Rodiš djecu, živiš kao da ne živiš, jer to nije ni nalik na život kakvog si željela. Stojiš doma i odgajaš djecu. U zatvoru si, iako se to službeno tako i ne može nazvati. Ako se k tome doda i zajednica puna nerazumijevanja, imaš sve preduslove da budeš nesretna, ali se tješiš, trpiš i mnogo toga progutaš samo zbog mira u kući. Od svih tvojih planova nije ostalo ništa, a i sama se pretvaram u ništa. I onda… prijevara! Nizak udarac od osobe kojoj si vjerovala.
Boli to, ali najviše boli činjenica da moram živjeti sa njim jer nemam gdje. Ne radim, imam troje djece, a u podstanarstvo me nitko ne želi primiti. Stisni zube i trpi. I tako godinama. Radiš po nekoliko poslova, a doma pakao. Ali sam se zaklela da ću kupiti sebi krov nad glavom, i kad sam ga kupila, uslijedio je najbolji dio mojeg braka, razvod. Lijepo sam se zahvalila mužu na svemu lošem, i otišla u novi život.
Mržnja za mene ne postoji
Da, zahvalila sam mu se, i sada koristim priliku da mu se još jednom zahvalim. Iz ove perspektive, mogu reći da ja tog čovjeka obožavam, jer mi je on bio najbolji učitelj u životu. Naučio m je da se oslonim samo na sebe, jer na nikog drugog ne mogu. Naučio me je da slijedim svoje snove, ali i da ih ostvarujem, jedan po jedan. Naučio me je da budem jaka, naučio me je što je loš život, da bih znala cijeniti onaj dobar koji je uslijedio. Dobra sam ja bila učenica. I te kako dobra. Ne možeš ponosnu osobu gaziti, i očekivati da se ne odupre. Oduprla sam se njemu, životu, sebi, i punim jedrima krenula putem za kojeg sam mislila da je najbolji za mene. Djeca odrastu, a ti se okreneš samoj sebi, svojim snovima, svojim malim hirovima. Živiš, a to je tako lijep osjećaj. Ne polažeš nikomu račune, osim Bogu i svojoj savjesti. Ima li išta ljepše od toga? Ne ovisiš o nikome, i taj dio slobode ljubomorno čuvaš. Život ti je pripremio mnoga iznenađenja, pa si spremna na sve. Naučiš voljeti sebe, i sve oko sebe. Oprostiš svima, i imaš mir u duši. Mržnja za mene ne postoji. Ne mrzim nikoga, jer je mržnja osjećaj koji ne škodi nikomu, osim nama samima. Kad to shvatimo, život dobije nevjerojatno lijep kolorit pozitivnih osjećaja.
Istina, puno sam se promijenila. Oblikovao me je život. I sviđa mi se kako je mojeg skrojio. Bolje da sam imala loš period, pa lijep, nego obrnuto. Bajke o velikim i vječnim ljubavima sam prerasla, barem kada su muškarci u pitanju, ali ostaje još mnogo vrsta ljubavi koje su vječne, i koje nikada neće izblijediti. Ljubav prema sebi samima, djeci, ali i prema mojoj dragoj obitelji.
Između čekića i nakovnja
Živim svoj život, po svojim pravilima, i radim ono što mene čini sretnom. Moja sreća ni o kome ne ovisi, i u svakom pogledu sam samostalna. Mogu sa svima, a mogu i sama. Ništa mi nije problem. Načisto sam sama sa sobom, a to mi je najbitnije. Onog trenutka kada shvatimo da naša sreća ne smije ovisiti o drugoj osobi, nego o nama samima, sve se promijeni. Više nikomu ne vjerujem, pa čak ni sebi samoj. U svakom trenutku sam spremna okrenuti leđa svemu i svima, a to je ta lijepa samostalnost i neovisnost, zrelost koja te nauči da se ne zamaraš sa sitnicama. Svijet ne možemo promijeniti, ali možemo napustiti ono što nam ne odgovara.
Što se života tiče, većinu vremena sam bila između čekića i nakovnja, i nije imao milosti prema meni. Doktorirala sam nad svakom nevoljom, imam dobar životni fakultet, ali diplomu nemam. I ne treba mi. Hvala životu za svaku nevolju, jer da nije bilo njih, ja ne bih bila ono što danas jesam.
Pozdrav svim učiteljima! Lekcije su usvojene, samo da znate.
Kata Mijić
