Mene kad god me vidi snima Feđa Klarić. Ja ti ništa ne znam šta se događa sa portalima. Mene snima Feđa, snima on i snima me jedan, ja ga zovem Lupino. Ti odluči šta je tema. A te pisme su sve moje. Navigava sam 30 godina. I sve moje pisme su na moru. Danas sam bija sa sinom Olivera Dragojevića. I on je mene s njim upozna. On je ima butigu u getu, zvala se New York. Ja sam tu često snima i dava sam im manču. I danas sam bija s njim. Sa sinom od Olivera Dragojevića. Zove se Dino. I bila je tu jedna djevojka šta je tu radila. Zvala se Nevena. Ja govorim, Dino, ova mala baca mi na Severinu. A on govori, bolja od Severine. Znaš šta se dogodilo? On ti nju oženi i rodi mu troje dice. Od toga dvoje blizanaca. A on je blizanac. I tako sam upozna Olivera.
A na brodu sam bija niko i ništa. Bija sam mali od kužine. Vedrane, aj lavju. Pitaj me bilo šta, o ženama, o ljubavi, pitaj me o Splitu. Jel može jedna ljubavna? U mojoj pismi je more i žena. Nema politike. Nema Plenkovića u mojoj priči. Može li? Oću li počet? Vedrane?
https://www.facebook.com/vesegvic/videos/697156761284641
82. Ja na Kašteletu di je bila Obojena svjetlost, još je Marko Džaja drža tu butigu. On meni govori, zašto bi ti Eugene plaća tamo neki stan, a odi zimi nema nikoga i aj čuvaj tu kuću. I ja čuvam tu kuću. Ja jedno jutro, Vedrane, oko 6 i po, to ti je bija početak šestoga, ovo nije zajebancija. Volim ovu priču, neka čuju ljudi šta se dogodilo. Jedna djevojka, 50 metara ka ova vala. Ja je nisam taka. Samo sam je vidija. Znaš šta sam primijetija? Kad je ona izlazila ja sam samo primjetija kad je ona izlazila, more je bilo do kolina. Ja sam to primijetija. Vedrane, molim te, snimi ovo. Ovo nije zajebancija. Ja sam samo primijetija nju, njen izlazak. I sad ide pisma. More je bilo do kolina. Obećaj da nećeš plakat!
Izlaziš iz mora, haljina ti upija oblik
Dok se svlačiš, čvrste grudi strepe od pogleda mog
Ka da sam dragulj dira, tragova ostalo nije
U košari od brnistre tvoje rublje, gledam te kako spavaš
Dani vina, dani ruža,
Ti si divlja ruža, koja prkosi vjetrovima
ime njeno, uklesano je u sjeni mora
šta se to koga tiče šta u mom đardinu raste jedna ruža
šta se to koga tiče šta u mom đardinu raste jedna ruža
šta se to koga tiče šta u mom đardinu raste jedna ruža
Ja sam navigava 30 godina. I o sebi sam napisa 5 autobiografija. Sa 19 godina otiša sam od kuće. Kad sam ima 30 i nešto napisa san Anđela. Kad sam ima 40 i nešto napisa san Kompas i busola. Kad sam ima 50 i nešto napisa san Čaša vina. Rođen sam pedeset druge. Kad sam ima 66 2018. godine na Kašune, to je jedina pisma koju nisam napisa na moru. A opet je more bilo krivo. A znaš zašto? 15. osmoga, Velika gospa. I kad zapuše tramontana šotobraco s neverom iz Slatina, nema broda, nema čovika i nema samoće. Jebe se mene za brod i čovika jer u pismi je samoća moje glavno lice. I naslov je Stoljetni val. Ja sam se mislija šta da napišem, Sudnji dan i Stoljetni val. Pa sam malo razmislija. Znaš šta, malo mi je prerano za Sudnji dan pa sam se odlučija za Stoljetni val. Jel može pisma? Ajlavju.
Stoljetni val udara u uvalu mojih gluma
Dobija sam konačno saznanje da ova lavina
Šta se ruši na mene ne dolazi izvana
Već iz mene samoga, iznutra
Postali smo jedno tilo, postao sam luđi
Zahvaljujem se neprestano što me uzela među svoje kandže
A ja, ja sam u njoj pjevao kao buktinja
Samoćo, ti si moja zaručnica
Samo s tobom se ljubim
Unaprijed plaćam bilo koju cijenu
Plamen mojih riči zapalit će sviću
Vatra, vatra mi je ogledalo
Zapalija sam sviću
Vatra, vatra mi je ogledalo
https://www.facebook.com/watch/?v=548019633414700
A kad mi je Dino, sin od Olivera, reka da Oliveru rečem jednu pismu, pita sam ga oće li ljubavnu, životnu ili neku treću. A on je reka, ti odluči. I to san danas reka njegovom sinu u Vjeke Zubaka. I on je meni reka, ti odluči. Znaš šta. Vedrane. A ja ga pogleda u glavu. Izvini Olivere, al ti si malo posidija. A on govori, pa šta onda. A ja nemam izbora. Naslov je Sidi. A on meni, kreni mali. I ja krenem. Može li?
Sidi čovik sidi na kantunu kalete
Niz kaletu idu žene ribarice
Dok idu bokovi im se tresu
Plašim se za sidog da ga kap ne udari
Kaleta odzvanja od stotinu kopita
Dugo su ga grudi jedne žene napajale
A sad mu srce toliko pati
Ta luda žudnja toliko ga mori
Sljediti ženu koja bježi
Tu iza Marjana mala stigla nije
Kad će debužat sve svoje zvizde
Da taj čovik nađe svoj spokoj
To je jedna uska staza
Di teče samo rijeka njegovih suza
I žubor vode koja dušu poji
Ta rijeka teče tiho bez imena
nigdje koraka da staneš da fermaš
već samo hodaj, hodaj, hodaj
Koliko taj čovjek hoda da dođe do New Yorka
Ljudi koji žive u tom gradu zvat će ga Johnnie Walker
Ali sidome je to malo
On bi htio da ga zovu Jack Daniels ili čak Chivas Regal
Njemu je svega malo, njemu je svega malo
A ženija se nisam. Nikad. Ja sam bija sa ženama, ali sam živija na crno. Volija sam živit na crno. Ja sam ti kao vrabac. Stavi vrapca u ćibu, sutra će umrit. A sad dopusti, pošto život kratko traje. Umisto mene ti je pozdravi. I još nešto. Kakav bi ja bija čovik kad ne bi dopustija srcu da osjeća. Sa 19 godina Bio sam. Obećaj da nećeš plakat!
Bio sam lutalica, plovio, lutao svitom
Određenog cilja imao nisam
Virova sam svima
Sve do jednog dana
Kad me nešto skoro pregazilo nije
Pa ipak, nastavio sam put prema drugoj obali
Znao sam dok dođem do tamo nastavit ću putovat
Sjene prošlosti, problem me ne ostavlja
Trn u duši je dio duše
Jedna žena mi je prilazila
Pričala mi je o svom životu
Ne mogu reći da mi je bilo svejedno
Kad je odlazila
Na jednoj strani stala je strast, čežnja
Na drugoj bol, ljubav
Sve je trčalo različitim putevima
Bez svrhe i cilja
Pa ipak ja i dalje lutam svijetom
Tražim sjenu lica njenog
U zaboravljenim gradovima
Nisam sam
Postoje brodovi na Matejušku
Postoji njeno lice
Oćemo drugu, kad sam ima 36 i nešto. Može li? Anđeo je naslov. Anđel je kraj. Unutra je pakao. Ja te samo opominjem. Obećaj da nećeš plakat! Don't cry Argentina. Pokušaj, molim te. Može li?
Tvoje tilo, moja kuća
Kuća je brod
Jedan čovik dolazi
Iz daleka svita
Velika tajna je bila u njemu
Vidio je svoju molitvu nošenu vjetrom
Avanture, tuđih zemalja
To je bio njegov dar
Za tu ženu
Odlasci
Bjegovi
Vječna plovidba
Ljubavna patnja za nepoznatom
Na nju je prenio sve svoje oluje
Nitko s njom nije tako razgovarao
Cijeloga života
Zbog jedne griješne želje
Sutra smo već zreli ljudi
A ona reče:
Kapetane, drag si mi
Ali ne želim ništa od toga
Već sam se odlučila
Želim onog gore Anđela
A sad ide treća kad sam ima 40 i nešto. Može li?
Kompasu i busoli, vraćamo se prošlosti
Vjernost jednoj osobi
Jednoj ideji
Preskupa je cijena koju plaćam
Nisam želio igrati na sigurnu kartu
Sagorio sam u nadi
Kao što uz šutnju ide strepnja
Žena me čeka, a ja plačem
Dan sve je kraći
Vrime bez datuma
Ili jedno ili drugo
Na oba slučaja treba računati
Ljudi oko mene
Naročito ribari s Matejuške
Nemaju pojma o čemu ja govorim
A kamoli mislim
Centar svita je ukinut
Bog je ušutio
A nebeska banka više ne radi
Svjedoka nema
Oćemo ić na petu? To ti je bilo 2018. Bila ti je Velika gospa. Jedina pisma koju nisam napisa na moru. A ipak je more krivo. Kad sam bija na Kašune. Zapuvala je Tramonta, šotobraco…