Obiteljsko nasilje i dalje je ozbiljan društveni problem, a njegovo prepoznavanje, prevencija i dostupnost podrške ključni su za sigurnost svake zajednice. Upravo se tim temama bavi projekt "Solin protiv nasilja: istraživanje, prevencija, solidarnost", u sklopu kojega je provedeno istraživanje o percepciji i iskustvima nasilja među ženama na području Solina.
O rezultatima istraživanja, izazovima na terenu, potrebama žrtava i daljnjim koracima razgovarali smo s Ivom Džajom i Katarinom Tramontanom iz Udruge DUGA.
Što vas je potaknulo da pokrenete istraživanje "Solin protiv nasilja: istraživanje, prevencija, solidarnost" i što ste njime željeli postići u lokalnoj zajednici?
- Iva Džaja: S obzirom na to da Udruga DUGA posljednjih nekoliko godina provodi projekte usmjerene na savjetodavnu pomoć i podršku ženama, žrtvama i svjedocima obiteljskog nasilja, smatrali smo da je potrebno provesti istraživanje o percepcijama i iskustvima takvog nasilja u lokalnoj zajednici. Solin je također pri samom vrhu najmlađih gradova u Hrvatskoj, u njemu žive brojne obitelji, a prisutan je i stalan priljev novih mladih obitelji koje su upravo naš grad prepoznale kao idealno mjesto za život. Kao udruga civilnog društva koja u svom svakodnevnom radu djeluje upravo s djecom, mladima i ženama, smatramo da je sigurnost svih naših građana prioritet te da moramo graditi nultu stopu tolerancije na sve oblike nasilja. Također, u lokalnoj smo zajednici prepoznati kao mjesto podrške, pa smo ovim istraživanjem željeli ohrabriti naše sugrađanke i poručiti im da smo tu za sva pitanja koja se odnose na rodno uvjetovano nasilje. Imali smo sreću da je ovo istraživanje, kao i ostale aktivnosti projekta "Solin protiv nasilja: istraživanje, prevencija, solidarnost", prepoznala organizacija Ekumenska inicijativa žena iz Omiša kroz zajednički projekt nekoliko ženskih organizacija iz regije pod nazivom SEE CHANGE. Važno je napomenuti da su sve aktivnosti projekta sufinancirane sredstvima Europske unije iz Daphne fondova. Njihova potpora za nas je od velikog značaja te im ovim putem zahvaljujemo.
U istraživanju je sudjelovalo 770 žena. Kako ste kombinirali online i terensko prikupljanje podataka i gdje ste nailazili na najveće prepreke?
- Iva Džaja: Da, kao analitički uzorak uzeli smo 10 posto žena radno aktivne dobi s područja Solina prema posljednjem popisu stanovništva. Istraživanje i anketni upitnik izradila je Ana Miloš, mlada sociologinja i suradnica naše udruge, uz pomoć profesorice Gorane Bandalović s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu. S obzirom na osjetljivost tematike te otpor koji smo od početka očekivali pri istraživanju ovakvih tema, pitanja su bila koncipirana vrlo senzibilno.
Online obrazac bio je postavljen putem društvenih mreža i ostalih kanala udruge, a istome se moglo pristupiti potpuno anonimno putem QR koda na fizičkim anketama. Fizičke ankete, kao i poveznica na online istraživanje, proslijeđene su i distribuirane u sve solinske institucije, kao što su škole, vrtići, srodne lokalne organizacije i slično. U nekoliko navrata provodili smo terensko prikupljanje podataka na javnim mjestima u Solinu, primjerice u kafićima, trgovinama, frizerskim salonima i ostalim mjestima gdje se u slobodno vrijeme okupljaju naše sugrađanke. Moramo priznati da je dolaženje do samog uzorka bilo veliki izazov te da se najveći otpor događao upravo prilikom terenskih akcija na javnim mjestima, gdje su nam građanke znale reći, primjerice: "Ma kakvo nasilje... toga nema", i slično. Ovakve situacije, kao i one u kojima je postojao otpor zbog nepovjerenja prema online ispitivanju, riješili smo povećanom distribucijom fizičkih anketa, kao i stalnim naglašavanjem anonimnog i dobrovoljnog pristupanja anketi.
Rezultat da 27,8 posto ispitanica navodi osobno iskustvo nekog oblika obiteljskog nasilja – što vam taj podatak govori o stvarnom stanju u Solinu?
- Iva Džaja: Istaknula bih i podatak da je na isto pitanje 8,8 posto građanki odgovorilo da se ne želi izjasniti. Stoga je pretpostavka da se iza te očekivane neugode pri izjašnjavanju o vlastitom iskustvu zapravo krije najmanje jedna trećina građanki Solina. To nam govori da postoji više obiteljskog nasilja u Solinu nego što je možda percipirano prema van.
Istodobno, 68,7 posto prepoznaje nasilje u neposrednoj okolini. Kako objašnjavate tu razliku između "osobnog iskustva" i "onoga što vidimo oko sebe"?
- Iva Džaja: Ja to jednostavno vidim kao ljudski obrambeni mehanizam. Lakše je prepoznati negativne obrasce izvan našeg života, kada se događaju nekome drugome ili bliskoj osobi. Obiteljsko nasilje često se objašnjava kroz metaforu žabe u kuhanoj vodi. Žrtva se postupno navikava na sve teže oblike zlostavljanja jer se ono pojačava malo po malo, pa ne primjećuje koliko je situacija postala opasna dok već nije duboko u njoj. Zbog osobnih mehanizama preživljavanja, odgoja, društvenih okolnosti i utjecaja okoline, žrtve su sklone minimizirati svoju situaciju te opravdavati počinitelja. Kada uzmemo u obzir i faktore poput djece, ekonomske ovisnosti ili stambene situacije žrtve, navedeno nimalo ne iznenađuje.
Ispitanice vrlo visoko prepoznaju emocionalno nasilje (90,8 posto) i fizičko nasilje (82,2 posto). Koje oblike emocionalnog nasilja žene najčešće ne prepoznaju odmah – i zašto?
- Iva Džaja: Smatramo izuzetno pozitivnim to što većina građanki prepoznaje emocionalno nasilje kao nasilje, a ne samo ono fizičko. Na temelju podataka iz istraživanja vidimo da žene najčešće ne prepoznaju suptilnije, ali rizične oblike nasilja, poput štipanja (39,6 posto ih nije prepoznalo), guranja (26,8 posto), nagovaranja na seksualni odnos (23 posto) ili ograničavanja slobodnog vremena i socijalne izolacije (22,5 posto). Ovi oblici nasilja često prolaze neopaženo jer se pojavljuju postupno i prikriveno, a društveni i kulturni obrasci često ih minimiziraju ili smatraju "normalnima" unutar partnerskih odnosa.
Čak 65,3 posto smatra da je "odgovornost žrtve napustiti nasilni odnos". Kako komentirate taj stav i koje su najčešće realne prepreke odlasku?
- Iva Džaja: Vratila bih se na ranije spomenutu metaforu žabe u kipućoj vodi. Vrlo je lako postaviti pitanje: "Zašto nije otišla?" i odgovornost prebaciti na žrtvu. Takvi komentari ispod medijskih izvještaja o femicidu, na društvenim mrežama ili u svakodnevnim razgovorima odražavaju društveni kontekst u kojem se nasilje u obitelji još uvijek ne shvaća dovoljno ozbiljno. Iako je odlazak formalno odluka žrtve, u praksi on često nije tako jednostavan ni crno-bijel izbor, osobito kada izostaju mehanizmi podrške. Najčešće realne prepreke uključuju ekonomsku ovisnost o počinitelju, činjenicu da žrtva često živi u prostoru koji je u vlasništvu nasilnika, brigu o djeci te socijalnu izolaciju jer nasilnici često uspješno udaljavaju žrtvu od obitelji i prijatelja.
31,6 posto žena navodi da često prešućuje vlastite potrebe i osjećaje kako bi izbjegle sukob s partnerom. Kako se ta "normalizacija šutnje" vidi u svakodnevici i koji su prvi signali da nešto nije u redu?
- Iva Džaja: Žene se često uči da šute, trpe i pregrizu jezik ili, kako bi se reklo, "ne rade dramu" ili "ne žugaju". Izuzetno je teško iskorijeniti takav obrazac, tako da taj podatak iz istraživanja ne iznenađuje. U svakodnevici se to često vidi kao konstantno prilagođavanje partnerovu raspoloženju ili izbjegavanje tema za koje procijenimo da bi mogle izazvati sukob. Prvi signali da nešto nije u redu općenito su osjećaj neugode i straha te potreba da se pazi na svaku izrečenu riječ u svakodnevnoj interakciji s partnerom.
70,9 posto ispitanica smatra da se obiteljsko nasilje ne shvaća dovoljno ozbiljno. Tko najviše zakazuje – okolina, institucije, poslodavci, zajednica – i gdje vidite najveći prostor za promjenu?
- Iva Džaja: Najveći prostor za promjenu vidimo u zakonodavnom okviru, odnosno u strožim sankcijama za počinitelje i ubrzavanju postupaka. Iako sustav formalno prepoznaje problem, u praksi žrtve često ne dobivaju pravovremenu i dugoročnu zaštitu. Važno je naglasiti da policija u velikom broju slučajeva reagira promptno i u okviru svojih ovlasti, no izazov nastaje u daljnjoj institucionalnoj koordinaciji i trajanju postupaka, koji mogu dodatno iscrpiti žrtvu.
Također, iako žrtve obiteljskog nasilja imaju određena prava, među ostalim i na stambeno zbrinjavanje, ona u praksi često ostaju mrtvo slovo na papiru. Pozitivne izmjene Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, koje su stupile na snagu u prosincu prošle godine, predstavljaju važan korak, no ključna će biti njihova dosljedna provedba. Naša udruga, kao i brojne druge organizacije civilnog društva na području države, čini velik dio strukture potpore za žrtve obiteljskog nasilja, te je sustavno i stabilno financiranje udruga ključno kako bi se osigurala kontinuirana i dostupna pomoć žrtvama nakon izlaska iz nasilnog odnosa.
Kao rizični čimbenici ističu se uporaba supstanci, financijski stres i nedostatak podrške. Koje su intervencije po vama najhitnije: prevencija ovisnosti, jačanje socijalne mreže, ekonomsko osnaživanje žena ili nešto četvrto?
- Iva Džaja: Izdvajanje samo jedne intervencije bilo bi pojednostavljivanje jer smatramo da su navedeni rizični čimbenici međusobno povezani. Ipak, kao najhitnije vidimo ekonomsko osnaživanje žena i jačanje socijalne mreže podrške jer financijska ovisnost i izolacija često izravno utječu na (ne)mogućnost izlaska iz nasilnog odnosa. Ovisnost je problem koji predstavlja veliki rizični čimbenik jer može dodatno eskalirati nasilne obrasce, no bez konkretnih mehanizama podrške i dugoročne stabilnosti žrtava same preventivne mjere nisu dovoljne.
Udruga DUGA od 2010. pruža besplatnu savjetodavnu podršku, a od pandemije i specijaliziranu podršku žrtvama i svjedocima. Što se promijenilo nakon COVID-a – i zašto je to povećalo potrebu za specijaliziranom pomoći?
- Katarina Tramontana: Tijekom pandemije bolesti COVID-19 zabilježen je nacionalni i globalni porast obiteljskog i partnerskog nasilja jer su lockdown, financijski stres, izolacija i otežan pristup podršci stvorili uvjete koji su dodatno povećali kontrolu počinitelja nasilja i ranjivost žrtava. Isto se dogodilo i u lokalnoj zajednici te je broj prijava obiteljskog nasilja u vrlo kratkom razdoblju krenuo uzlaznom putanjom. Istovremeno su institucionalni sustavi bili opterećeni, a pristup uslugama otežan. Tada smo shvatili da je nužna intervencija. Iako smo i prije toga pružali savjetodavnu podršku, u skladu s tadašnjim kapacitetima udruge, ova situacija jasno nam je pokazala da je potrebna strukturiranija i specijalizirana podrška namijenjena žrtvama nasilja. Nakon pandemije primijetili smo veći broj kompleksnih slučajeva, izraženiju psihološku traumatizaciju žrtava te dugotrajnije posljedice nasilja. Pandemija je, zapravo, na neki način razotkrila postojeće slabosti sustava zaštite i pokazala koliko je važno imati lokalno dostupne, fleksibilne i povjerljive usluge za žrtve i svjedoke nasilja.
Kažete da ste u Solinu jedina udruga koja sustavno pruža ovakvu stručnu i povjerljivu pomoć. Koje usluge konkretno nudite (savjetovalište, edukacije, prevencija, predavanja) i kako građani mogu najlakše doći do vas?
- Katarina Tramontana: Udruga DUGA pruža besplatno i povjerljivo savjetovanje za žrtve i svjedoke obiteljskog nasilja. U savjetovalištu trenutno rade dvije stručne savjetnice i tri volonterke – edukantice završnih godina Gestalt psihoterapije, socijalna pedagoginja u edukaciji za realitetnu terapiju te edukantica dječje i adolescentske psihoterapije. Time osiguravamo stručnu, multidisciplinarnu i kontinuiranu podršku korisnicima.
Uz individualno savjetovanje, provodimo i preventivne aktivnosti te edukacije. U sklopu aktualnog projekta organizirale smo seriju predavanja za stručnjake i zainteresirane građane pod nazivom "Oblici nasilja u obitelji i zajednici", s ciljem podizanja svijesti i jačanja kapaciteta zajednice za prepoznavanje i reagiranje na nasilje.
Građani nam se mogu obratiti telefonom na broj 021 261 352, putem e-maila udr.duga@gmail.com, kao i putem naših društvenih mreža, na kojima redovito objavljujemo informacije o aktivnostima.
Nakon što ste predstavili rezultate, što je vaš sljedeći korak: nove edukacije, suradnje s Gradom i institucijama, rad s mladima, programi za poslodavce – i što biste voljeli da se promijeni u idućih godinu dana?
- Katarina Tramontana: Naši budući koraci uključuju organizaciju novih edukacija za stručnjake i građane, nastavak suradnje s Gradom i relevantnim institucijama te rad s mladima, s ciljem podizanja svijesti o obiteljskom nasilju i jačanja kapaciteta zajednice za prepoznavanje i reagiranje na nasilje. Bitno je naglasiti da, iako imamo jasnu viziju i planirane aktivnosti, njihova puna provedba uvelike ovisi o kontinuiranoj i pouzdanoj financijskoj podršci. U idućih godinu dana željeli bismo vidjeti još čvršću koordinaciju institucija, bržu i učinkovitiju reakciju na prijave nasilja te povećanu dostupnost stručne podrške za žrtve. Nadamo se većoj osviještenosti i angažmanu građana kako bismo zajedno, u partnerstvu s Gradom i svim našim sugrađanima, učinili Solin još sigurnijim i boljim mjestom za život.
Koja je jedna rečenica kojom biste saželi najvažniji nalaz istraživanja za građane Solina?
- Katarina Tramontana: Istraživanje potvrđuje da je obiteljsko nasilje raširen društveni problem prisutan u svim sredinama, pa tako i u Solinu, ne dovodeći u pitanje činjenicu da je grad prepoznat kao kvalitetno i poticajno okruženje za život obitelji, djece i mladih. Upravo to prepoznavanje obvezuje na kontinuirano jačanje preventivnih mehanizama, dostupnosti stručne podrške i ulaganja u lokalne inicijative koje djeluju u zajednici, kako bi se postojeća razina sigurnosti očuvala i dodatno unaprijedila te kako bi svaki član zajednice imao pravovremenu i adekvatnu zaštitu.
Što biste poručili ženi koja se prepoznaje u ovim podacima, ali još nije spremna prijaviti nasilje – koji je prvi, najmanji korak?
- Iva Džaja: Mislim da je prvi, najmanji korak obratiti se osobi od povjerenja, nekome kome vjeruje i tko će je saslušati bez osuđivanja. Ako takve osobe nema ili se ne osjeća spremnom razgovarati s nekim iz svog okruženja, uvijek se može obratiti našoj udruzi. Naš stručni tim tu je da je sasluša, podrži i pomogne joj napraviti sljedeći korak kada bude spremna.
Koju biste jednu mjeru predložili Gradu Solinu kako bi se povećala sigurnost i dostupnost podrške (npr. edukacije, protokoli, financiranje savjetovališta, kampanje)?
- Katarina Tramontana: Grad Solin već niz godina pruža podršku projektima usmjerenima na problematiku obiteljskog nasilja, zbog čega je važno nastaviti s ulaganjima u financiranje savjetovališta i srodnih programa, kako bi stručna i dostupna podrška osobama izloženima nasilju ostala stabilna, kontinuirana i dugoročno održiva. S obzirom na to da je Solin grad u kojem živi velik broj mladih ljudi, obitelji i djece, upravo takvi programi predstavljaju važan dio sustava zaštite i podrške koji doprinosi očuvanju sigurnosti i kvalitete života u lokalnoj zajednici.
