Tema nasljeđivanja većini građana postane važna tek nakon smrti člana obitelji, kada se uz osobni gubitak otvaraju i brojna pravna pitanja. Upravo zbog velikog interesa javnosti i sve češćih upita o provedbi ostavinskog postupka, Hrvatska javnobilježnička komora objavila je pregled najvažnijih pravila o nasljeđivanju u Hrvatskoj.
Iz Komore podsjećaju da nasljedno pravo nastaje već u trenutku smrti ostavitelja, i to na temelju zakona ili oporuke, dok se u ostavinskom postupku samo službeno utvrđuje tko su nasljednici, što čini ostavinu i koja prava iz nje pripadaju pojedinim osobama. Drugim riječima, ostavinski postupak ne stvara nasljedstvo, nego ga pravno potvrđuje i razjašnjava.U praksi se ostavinski postupak u Hrvatskoj vodi pred općinskim sudom i javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. Riječ je o detalju koji građani često ne razlikuju dovoljno jasno. Naime, javni bilježnik u tom postupku ne djeluje kao privatni zastupnik jedne strane, nego radnje provodi i odluke donosi na temelju ovlasti suda i pod njegovim nadzorom. Građani pritom ne mogu sami birati javnog bilježnika koji će voditi njihov predmet, jer se predmeti raspoređuju prema pravilima mjesne nadležnosti i rasporedu rada.
Kako postupak počinje
Ostavinski postupak najčešće se pokreće po službenoj dužnosti, nakon što sud zaprimi smrtovnicu, izvadak iz matice umrlih ili drugu odgovarajuću ispravu. U postupku se zatim utvrđuju rodoslovlje, nasljednici, ostavinska imovina te prava koja pripadaju nasljednicima ili drugim osobama. Ako postupak iz nekog razloga nije ranije pokrenut, a iza umrle osobe ostala je imovina, nadležnom općinskom sudu može se podnijeti prijedlog za pokretanje postupka uz odgovarajuću dokumentaciju, poput dokaza o smrti, oporuke, ako postoji, te dokumentacije o imovini ostavitelja.
Tko nasljeđuje kada nema oporuke
Ako ostavitelj nije ostavio oporuku, nasljeđuju ga zakonski nasljednici po nasljednim redovima. Pritom vrijedi načelo da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju osobe iz daljnjih nasljednih redova. Ako ostavitelj nema nasljednika, ostavina prelazi na općinu ili grad, koji tada imaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, a toga se ne mogu odreći.
Zakonski nasljednici mogu biti potomci, posvojčad i njihovi potomci, djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb i njihovi potomci, bračni i izvanbračni drug, životni i neformalni životni partner, roditelji, posvojitelji, braća i sestre i njihovi potomci, bake i djedovi i njihovi potomci, kao i ostali preci. Pritom je važno naglasiti da su u nasljednom pravu izvanbračni drug i djeca rođena izvan braka izjednačeni s bračnim drugom i bračnom djecom. Jednako tako, životni partner izjednačen je s bračnim drugom, a djeca nad kojom ostavitelj ima partnersku skrb s njegovom djecom. Neformalni životni partner izjednačen je s izvanbračnim drugom. U prvom nasljednom redu nasljeđuju ostaviteljevi potomci i njegov bračni drug, odnosno s njim izjednačeni partner, i to u jednakim dijelovima. U drugom nasljednom redu, ako ostavitelj nije imao potomke, nasljeđuju njegovi roditelji i bračni drug, odnosno izjednačeni partner. U tom slučaju roditelji nasljeđuju polovicu ostavine, podijeljenu na jednake dijelove, dok drugu polovicu nasljeđuje bračni drug ili partner.
Treći nasljedni red čine djedovi i bake te njihovi potomci, a četvrti pradjedovi i prabake. Nakon njih nasljeđuju daljnji preci.
Oporuka ne može isključiti sve
Postojanje oporuke može znatno utjecati na raspodjelu imovine, no volja ostavitelja nije neograničena. Zakon štiti nužne nasljednike, odnosno određeni krug osoba koje imaju pravo na nužni dio bez obzira na sadržaj oporuke.
Ostaviteljevi potomci, posvojčad i njihovi potomci te bračni drug, odnosno s njim izjednačeni partner, u pravilu imaju pravo na polovicu onoga što bi im pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja. Ostali nužni nasljednici, pod određenim uvjetima, imaju pravo na trećinu svojeg zakonskog dijela. Važno je, međutim, naglasiti da se pravo na nužni dio u ostavinskom postupku ostvaruje na zahtjev nužnog nasljednika. Jedna od najvažnijih stvari koju građani često doznaju prekasno jest da ostavina ne obuhvaća samo imovinu, nego i obveze. Nasljednik koji se nije odrekao nasljedstva odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
Zbog toga je nasljednička izjava važan dio postupka. Nasljednik može prihvatiti nasljedstvo ili ga se odreći, ali nitko nije obvezan dati takvu izjavu. Ako se nasljednik izričito ne odrekne nasljedstva, smatrat će se da ga prihvaća. Odricanje je moguće od trenutka smrti ostavitelja do donošenja prvostupanjske odluke. Ono se ne može dati unaprijed, prije smrti ostavitelja, i ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu.
Kada nema spora, a kada odlučuje sud
Ako među nasljednicima nema spora o ključnim činjenicama, postupak završava rješenjem o nasljeđivanju. Tim se rješenjem utvrđuju nasljednici, njihovi nasljedni dijelovi i prava drugih osoba.
No ako postoji spor, primjerice o pravu na nasljedstvo, visini nasljednog dijela ili sastavu ostavine, javni bilježnik predmet prosljeđuje sudu na daljnje odlučivanje. Time se dodatno potvrđuje da javni bilježnik u ostavinskom postupku djeluje u okviru zakonom uređenog sustava, a ne kao tijelo koje samostalno odlučuje o svim spornim pitanjima. Posebnu pozornost zahtijevaju slučajevi s međunarodnim elementom, primjerice kada je ostavitelj imao prebivalište ili imovinu u inozemstvu ili kada nasljednici žive izvan Hrvatske.
U takvim se slučajevima unutar Europske unije primjenjuju zajednička pravila prema kojima su, u pravilu, nadležna tijela države u kojoj je ostavitelj imao posljednje uobičajeno boravište, a primjenjuje se pravo te države. Ipak, ostavitelj može odabrati da se na njegovo nasljeđivanje primjenjuje pravo države čiji je državljanin.
Svrha takvih odredbi je izbjeći paralelne postupke i proturječne odluke.
Važnost europske potvrde o nasljeđivanju
U prekograničnim predmetima važnu ulogu ima i Europska potvrda o nasljeđivanju. Ona služi kao dokaz o statusu i pravima nasljednika, zapisovnika, izvršitelja oporuke ili upravitelja ostavine u drugim državama članicama Europske unije.
U hrvatskom sustavu i u takvim slučajevima ključnu ulogu imaju općinski sudovi i javni bilježnici kao povjerenici suda, što može olakšati ostvarivanje prava kada ostavina prelazi granice Republike Hrvatske.
Ipak, iz Hrvatske javnobilježničke komore poručuju da je u svakom konkretnom slučaju s međunarodnim elementom nužno pravodobno provjeriti koje je tijelo nadležno i koja je dokumentacija potrebna.
