Njih devetorica i profesorica kao kraljica klape, blažena među svojim simpatičnim učenicima. Prosjek godina – oko 17. Kad se promatraju njihova interakcija i zafrkancija, ne bismo im dali ni dana više. Ali kad zapjevaju, to je neki drugi svijet. Lijepi, zreli glasovi, znalački oblikovani, a u svakom nastupu zdrava doza samokritike. „Nemojte mi sad dištonavat“, upozorava prvi tenor Paško Bradarić Šlujo, krajičkom oka pogledavajući sve brojnije turiste koji su se okupili u Vestibulu, ali ne toliko zbog arhitektonske kreacije koliko zbog prekrasne pjesme muške klape Glazbene škole Josipa Hatzea.
„Znate kako smo nastali – tako što su naši učenici Paško, Ivano i Filip mjesecima davili cijelu školu pjesmom 'U boj, u boj' iz opere 'Nikola Šubić Zrinjski'“, smije se profesorica Ivana Šutić. „Tada se javila ideja da krenemo s muškim sastavom“, a drugi tenor Ivano dodaje „Vidjeli ste silan potencijal u nama!“ Slažu se da je ova mlada klapa silno narasla od prvog nastupa, „kad je na božićnom domjenku od 'U boj, u boj' ostalo samo 'u'“. Kao što se već vidi, krasi ih humor, ali i izvrsna radna etika, zbog koje su u tako kratkom vremenu napredovali do sjajne razine, koja im je donijela odličan rezultat i poticajne komentare u Omišu, utvrdi klapske pjesme. Jednoglasno potvrđuju da klapa iziskuje velik rad i trud, ali da im nije žao ni jedne minute koju su posvetili ovom prekrasnom pokretu proizišlom iz druženja u glazbenoj školi.
Luka Kosor, Luka Mandić, Maksim Musinov i Ivano De Micheli-Vitturi otprije se poznaju jer su harmonikaši profesorice Mirjane Ćutuk, a i ostali su se viđali po glazbenoj školi. Po godinama su blizu, od 15 do 18, kažu, s jednom časnom iznimkom – Anton Jujnović ima 23 godine, zbog čega su bez svoje jake karike morali na 5. večer dječjih klapa u sklopu Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Luka Kosor napominje da su klapu napravili radi uživancije, ne računajući da će se natjecati. Bilo im je do zabave i pjesme, a kažu da ih, usprkos različitostima karaktera, krasi zajedništvo.
Anton Jujnović dolazi iz Kaštela, a po zanimanju je dizajner unutrašnje arhitekture. Crkveni kantači Kaštel Kambelovca zaslužni su za njegovu ljubav prema pjevanju. Tu je dobio vjetar u leđa da traži nešto više i otišao je na pjevanje kod profesorice Sanje Erceg-Vrekalo. U njezinoj je generaciji završio prvu godinu pripremne škole, a klapi se priključio u drugom polugodištu.
„Iako imam predmet Skupno muziciranje u sklopu kojega 'moram' pjevati, nisam s ovom super ekipom prisilno. Svi smo različiti, a u pivanju smo prava ekipa. Što se klape tiče, reći ću jednu pomalo čudnu definiciju – tradicija je demokracija mrtvih. Upravo kroz klapu, koja je naša baština i identitet, povezujemo se sa svojim korijenima. Sretan sam jer sam tu, kao novo kolino koje će prinit tu klapsku pismu na nove generacije“, na prekrasnom kaštelanskom idiomu govori nam Anton.
Luka Mamić u glazbenoj školi svira violinu kod prof. Gordane Baković, a paralelno je u Elektrotehničkoj školi i upravo se bavi polaganjem ispita državne mature.
„Moram priznati da mi je pjevanje čak i malo draže od violine. Bio sam u crkvenom zboru, a na prijedlog jedne kolegice priključio sam se klapi. Nimalo ne žalim zbog te odluke, društvo je super, sve aktivnosti oko klape jako su zanimljive. Iako se ne planiram baviti glazbom kao primarnom strukom, vjerujem da će mi ostati najdraži hobi.“
Pave Karuza glazbom se bavi od sedme godine života, inspiriran glazbenim putom svojih roditelja – profesionalnih glazbenika. Paralelno pohađa Prirodoslovnu gimnaziju i srednju glazbenu školu, smjer teoretičar (kod prof. Darija Maleša). Prof. Šutić ističe da im je Pave svima kao mladi kolega profesor – mnogo toga zna, voli poučavati druge, svi se rado oslanjaju na njegovo znanje i vještine.
„U Osnovnoj sam školi Lučac također bio član klape još od sedmog razreda i ostvarivao odlične rezultate. Mislim da moje prijašnje klapsko znanje može doprinijeti ovoj našoj družini jer početak u klapskom pjevanju nije jednostavan, ali mislim da moji kolege dobro napreduju“, profesorski zaključuje mladi glazbenik.
Ivano De Micheli-Vitturi u osnovnoj je glazbenoj školi svirao harmoniku kod profesorice Mirjane Ćutuk, a u sklopu projekata s profesoricom Nelom Bujas Trpković napravio je i prve uspješne skladateljske korake. Sad mu je pjevanje ipak na prvome mjestu.
„Nakon zbora smo se u glazbenoj školi često ostajali družiti pa smo pomislili – zašto ne napraviti klapu? Profesorica Sanja Erceg Vrekalo uči nas kako pravilno pjevati i održavati svoj glas, a mi, eto, imamo potrebu pjevati stalno i svuda pa se sad i profesorica Šutić mora nositi s našim idejama“, uz smijeh govori Ivano. „Glazbena škola nije lagana, moram priznati da sam u nekoliko navrata razmišljao o odustajanju jer je komplicirano paralelno ići u dvije škole, ali najdraži mi je dio baš ovo druženje s kolegama, koji su odlični prijatelji i glazbenici, a i svima nam je ovo neka vrsta izazova. Bili smo oduševljeni kad smo se iz Omiša vratili s trećim mjestom, a praktički smo tek počeli zajedno raditi.“
Kako je to multitaskirati najbolje zna Maksim Musinov, učenik Prve klasične gimnazije koji se u Glazbenoj školi Josipa Hatzea paralelno školuje u harmonici i solo pjevanju.
„Jako mi je drago što nisam odustao od glazbe, bez obzira na svakodnevne životne poteškoće s organizacijom vremena. Ovo je možda jedan od najboljih načina da se mladi nauče disciplini. Što se klape tiče, u nju sam dospio donekle slučajno, uz poticaj kolega i profesora, ali nije mi žao. Prolazimo jedan lijepi put i nadam se da ćemo nastaviti visokim tempom te donijeti svojoj školi još odličnih rezultata. Svakako se planiram nastaviti baviti glazbom jer je ona prevažan dio moga života.“
Mihovil Gjurašin uz „Hatze“ pohađa Petu gimnaziju. Gitarist je (prof. Genc Quivlaku) koji dosad nije imao iskustva s pjevanjem, ali je u drugom srednje odlučio priključiti se klapi iz najboljeg razloga…
„Jer je zabavno! Ekipa je odlična, cijela ova priča pozitivno utječe na mene i sretniji sam kad sam s njima. Baš smo se našli i klapa smo u pravom smislu riječi. Glazbenu sam školu upisao na poticaj roditelja, koji su profesori u glazbenoj školi, a nadam se da me čeka nastavak obrazovanja na nekoj od akademija.“
Prvi tenor Paško Bradarić Šlujo glazbom se bavi od devete godine, a u osnovnoj je glazbenoj školi svirao klavir. On je obično taj prvi zvonki glas koji oduševi slušatelje „Hatzeove“ klape.
„Oduvijek volim pjevati pa sam otišao na prijamni ispit kod profesorice solo pjevanja Sanje Erceg Vrekalo. Ideja za klapu jedna je od ljepših stvari u mom školovanju. Top smo ekipa, guštamo zajedno, šaroliki smo, ali to je važno jer bilo bi nam dosadno da smo svi isti.“
Luka Kosor još je jedan harmonikaš u ekipi, a glazbenu je školu, kaže, upisao slučajno – kad ga je majka jednom pitala želi li naučiti nešto svirati.
„Bila su slobodna samo dva mjesta za harmoniku i evo, deset godina kasnije još sam tu. Uživam u sviranju kod profesorice Mirjane Ćutuk. Otkad znam za sebe, na selu slušam klapske pjesme, otac je također neko vrijeme pjevao u klapi, vjerojatno je i to utjecalo na mene. Uživam s ovom ekipom“, kaže Luka, kojega zovu uhom klape, odnosno apsolutnim sluhistom.
Luka Mandić paralelno pohađa i Tehničku školu, a i njegova je obitelj u glazbi.
„U slobodno se vrijeme bavim glazbenom produkcijom, što je jako zabavan aspekt glazbe. Iako sam se klapi priključio 'napamet', ubrzo sam shvatio koliko me veseli naše zajedništvo, vrijedan rad, ustrajnost i druženje koje je proizišlo iz proba. Ponosni smo, dobro smo otpjevali svoj program i drago mi je što sam se našao u ovoj odličnoj priči sa svojim kolegama. Sigurno ću ostati u klapi jer je ovo baš lijepo iskustvo.“
Upozoravaju nas da im nedostaje jedan prevažan član – bariton Ivo Stančić iz Starigrada na Hvaru, teoretičar kod prof. Marijane Petrušić, i njihov interni dirigent. Ivo je pomladak Faroskih kantadura, a pjeva u još nekoliko klapa te svira u bendu. Nedavno je njegovim zalaganjem klapa odradila i sjajan nastup na Hvaru.
Profesorica i voditeljica klape Ivana Šutić ističe da je ovo prvi put da Glazbena škola Josipa Hatzea ima mušku klapu, inicijativa je krenula prije nekoliko godina, ali sad su se okupili i ne planiraju stati sa svojim djelovanjem.
„Mislim da nema bolje reklame od naših učenika – u našoj se školi pjeva, pleše i svira, vjerujemo da svako umjetnički nadareno dijete kod nas može pronaći nešto za sebe. Naša klapa polazi od tradicionalne dalmatinske klapske pjesme, ali ima i zborskih i popularnih skladbi jer momci pokrivaju široki spektar repertoara. Najvažnije nam je da sve bude na razini! Važni su nam njihovi afiniteti, ali i da ih oblikujemo i odgajamo da shvate što su prave vrijednosti. Ovi su učenici već postigli sjajne rezultate u svojim područjima, ali za ovu našu zajedničku priču posebnu zahvalnost dugujemo ravnateljici Vesni Alebić, koja nam je omogućila fakultativni predmet na kojem smo se okupili i počeli ovu prekrasnu glazbenu priču“, zaključuje profesorica Šutić.
