Ekonomska nesigurnost, prepreke koje im nameće društvo tijekom odrastanja, stres tijekom pohađanja nastave, strah i briga oko nezaposlenosti, ali i sklonost prema nacionalizmu, rezerviranost prema ideji multikulturalnosti hrvatskog društva, isticanje važnosti ‘dobre veze’ za pronalazak posla… Sve ovo karakteristike su mladih u Hrvatskoj danas. U skorašnjim predizbornim kampanjama, obećanja će vrvjeti boljitkom mladih, no oni s druge strane smatraju da su u potpunosti politički marginalizirani. Osim toga, zabrinjava njihova nezadovoljavajuća razvijenost građanske političke kulture, a sve ovo rezultati su regionalne studije koja je obuhvatila čak 1.500 mladih iz Hrvatske u dobi od 14 do 29 godina.
Na koji način mladi u Hrvatskoj provode svoje slobodno vrijeme? Koje vrijednosti su im važne i što žele u životu postići? Čega se mladi danas najviše boje? Koliko vjeruju Vladi, a koliko Europskoj uniji, a koliko su odgovornosti spremni sami preuzeti? Možda najvažnije pitanje koje se tiče mladih danas – gdje vide svoju budućnost, u Hrvatskoj ili inozemstvu?
Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./2019.
Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./2019. drugi je po redu zajednički istraživački projekt Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Zaklade Friedrich Ebert u Zagrebu. Istraživanje je provedeno 2018. godine i obuhvatilo je 1.500 ispitanika u dobi od 14 do 29 godina iz cijele Hrvatske. Dio je međunarodnog istraživačkog projekta mladih koji se istovremeno proveo i deset država jugoistočne Europe i zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Rumunjska, Slovenija, Srbija), piše Srednja.hr.
Iz Hrvatske najviše žele iseliti mladi Ličani
S obzirom na recentna istraživanja koja govore da više od pola naših srednjoškolaca želi otići iz Hrvatske i raditi u inozemstvu, posebno su zanimljivi rezultati istraživanja koje je obuhvatilo dobnu skupinu od 14 do 29 godina. Tako želju za emigracijom iskazuje tek trećina mladih, a dvije trećine uopće nije zainteresirano za odlazak. No, ako se na odlazak odluče, na to će ih primorati ekonomske prilike, odnosno mladi će u inozemstvo kako bi poboljšali svoj životni standard, imali veću plaću i bolje mogućnosti zapošljavanja od onih u Hrvatskoj.
Mladi najviše iseljavaju u Njemačku, najveću želju za odlaskom u inozemstvo iskazuju mladi s područja Like, Korduna i Banije, Istre, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Osim toga, najviše žele iseliti oni nižeg socijalnog porijekla, a za vrlo brzi odlazak iz Hrvatske (unutar 6 mjeseci) najviše su zainteresirani mladi s trogodišnjom srednjom školom.
Istraživači ističu kako su za ostanak mladih u Hrvatskoj potrebne u prvom redu strukturne ekonomske promjene koje će im omogućiti zapošljavanje, bolje poslove, sigurnost i veće plaće, tj. socijalnu sigurnost i bolji životni standard.
Ako i rade, na poslu su više od 40 sati tjedno, a plaća je mladima niža od prosječne u Hrvatskoj
Ako nakon školovanja odluče ostati u Hrvatskoj, mladi smatraju kako će im za pronalazak posla i uspješno zapošljavanje biti potrebna dobra veza s osobama na pozicijama moći ili pak utjecajni prijatelji. Dodatnu prepreku u njihovom svakodnevnom životu predstavlja i visoka nezaposlenost mladih; od onih koji rade, polovica nema siguran i trajan posao, a u prosjeku tjedno rade više od 40 sati, za što dobivaju plaću koja je u prosjeku niža od prosječne plaće u Hrvatskoj.
Dok s jedne strane iskazuju brigu i strah oko nezaposlenosti, s druge je strane mladima najvažnija vrijednost neovisnost što najjasnije ocrtava najveći problem i najizraženiju potrebu mladih danas. Naime, prema podacima Eurostata, postotak mladih u Hrvatskoj koji žive s roditeljima kontinuirano se povećavao od 2010. (68,7%) do 2016. (72,3%) što govori u prilog kontinuiranog nesamostalnog statusa mladih i njihovog kasnog osamostaljivanja. Mladima je život s roditeljima najjednostavnije rješenje, no četvrtina bi ih željela živjeti samostalno kada bi im to financije dopuštale, javlja Srednja.hr.
Politički su marginalizirani, ali i nerazvijene građanske kulture: Nužna adekvatna provedba građanskog odgoja i obrazovanja!
O problemima mladih politika najčešće ‘brine’ tijekom predizbornih kampanja, što mladi adekvatno ‘honoriraju’ iskazujući stavom da su politički marginalizirani. Osim toga, slabo su zainteresirani za politiku, štoviše iznimno su distancirani od politike što govori o njihovom generalnom razočaranju u politiku kao djelatnost koja bi im trebala osigurati kvalitetan život. Nezadovoljni su nositeljima vlasti i funkcioniranjem političkog sustava općenito.
S druge strane, istraživanje ukazuje i na nezadovoljavajuću razvijenost građanske političke kulture mladih u Hrvatskoj, a istraživači ukazuju na potrebu primjerene edukacije mladih koja će omogućiti razvoj njihovih demokratskih potencijala i građanskih kompetencija. Naglašavaju kako je potrebno iznova promisliti o adekvatnom koncipiranju i provedbi građanskog odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama.
U posljednjih šest godina, mladi su postali nacionalno isključiviji
Gledajući vrijednosti koje su mladima važne, osim neovisnosti koja im je najvažnija, u šestogodišnjem razdoblju istraživači su uočili blagi porast religioznosti. Uz to, mladi u Hrvatskoj donekle su skloni nacionalizmu te su i dalje isključivi prema pojedinim društvenim skupinama (visoku socijalnu distancu i dalje iskazuju prema homoseksualnim osobama). Pritom je u odnosu na istraživanje iz 2012. oslabila isključivost prema seksualnim manjinama, a ojačala nacionalna isključivost.
Prema ideji Hrvatske kao multikulturalne zemlje, mladi su relativno suzdržani; tek dvije petine ispitanika prihvaća mogućnost multikulturalnosti hrvatskog društva i smatra ju pozitivnom. Osim toga, primjećuju značajan utjecaj i važnost klijentelizma i korupcije u hrvatskom društvu pa sukladno tome, ne čudi da mladi iskazuju visok stupanj tolerancije prema takvim, necivilnim i oportunističkim ponašanjima.
Socioekonomski i sociokulturni uvjeti odrastanja proizvode nove socijalne nejednakosti među mladima
Osvrćući se na svoj obrazovni put, mladi iskazuju nedovoljnu povezanost obrazovanja i tržišta rada, a pohađanje nastave stresno im je i zahtjevno. Ističe se i potreba za strukturnim reformama koje bi olakšale dostupnost obrazovanja, pogotovo na tercijarnoj razini, mladima deprivilegiranog socijalnog statusa. Naime, oni su podzastupljeni na tercijarnoj razini obrazovanja.
Kada ne rade ili kada ne provode vrijeme u školi ili na faksu, mladi svoje slobodno vrijeme troše na zabavne i opuštajuće aktivnosti. Pritom ih se manjina posvećuje sadržajima koji pridonose osobnom rastu i razvoju, a zabrinjava i velik broj mladih koji se ne bave nikakvim sportskim aktivnostima.
U konačnici, istraživači naglašavaju kako u društvenoj integraciji mladih u Hrvatskoj primat i dalje ima obitelj. Štoviše, obiteljski uvjeti, od socioekonomskih do sociokulturnih uvjeta odrastanja, u najvećoj mjeri određuju mogućnosti izbora mladih i na društvenoj razini podržavaju postojeće i proizvode nove socijalne nejednakosti, zaključuje Srednja.hr.
