Hrvoje Domazet student je Umjetničke akademije, no već se jako dobro snalazi u glazbenim vodama. Kao skladatelj i aranžer već je surađivao s brojnim domaćim glazbenicima, a ove godine ima čak dvije pjesme na Dori.
Popričali smo s talentiranim Hrvojem o nadolazećoj Dori, kao i dosadašnjoj suradnji s hrvatskim zvijezdama. Naravno, ne smijemo zaboraviti da je do sada već osvajao nagrade na festivalima, stoga će sigurno biti zanimljivo i na natjecanju za pjesmu koja bi nas trebala predstavljati na Eurosongu.
Ove godine imate dvije pjesme na Dori. Za koga su napisane i o kakvim je pjesmama riječ?
- Ove godine na Doru idem s Filipom Rudanom i vokalnim sastavom CAMBI. Za Filipa sam “dao ruke” u glazbi, te uz to radio aranžman i produkciju, dok sam za CAMBI radio isključivo aranžman i produkciju. Pjesme bih ostavio kao iznenađenje za veljaču u Opatiji, ali otkrit ću par detalja. Pjesma CAMBI-ja nema nikakve veze s klapskim zvukom, već se radi o jednom novom zvuku koji će iznenaditi slušatelje, nadam se pozitivno, jer mislim da ta pjesma ima “ono nešto”. Što se tiče Filipa, radi se o početku jedne lijepe kantautorske priče, čuo sam već nekoliko njegovih pjesama i vidim da se radi o kvalitetnom autoru. Odlučili smo se za pjesmu “Blind” jer smo se složili da je to pjesma koja će ga najbolje predstaviti publici kao novog izvođača i kantautora.
Kakav plasman očekujete?
- Uvijek je nezgodno govoriti o plasmanu jer svatko pjesmu doživljava na svoj način, subjektivno, ali u obe pjesme je uloženo jako puno truda, energije i entuzijazma, te vjerujem da se bilo koja od te dvije pjesme može naći na pozornici Eurosonga.
Do sada ste već prikupili neke nagrade? O kojim je nagradama riječ i koja vam je najdraža?
- Svaka nagrada je vrijedna i služi kao dodatna potvrda nečijeg dobrog rada, premda nagrade nisu potrebne da bi se nečiji rad smatrao dobrim i kvalitetnim. Na prošlogodišnjem festivalu VDP Kaštela osvojio sam nagradu za najbolji aranžman za pjesmu Ure, autora Bruna Kovačića, izvođača klape Neverin, te još dvije nagrade stručnog žirija, jedna za istoimenu pjesmu i klapu, te druga za klapu Fjoret i pjesmu “Nismo se znali razumit”, autora Mislava Biočine i Ružane Kovač. S CAMBI-jem sam u Opuzenu prošle godine osvojio Grand Prix nagradu za najbolju pjesmu festivala “Za tebe učinija bi sve”. Mogu spomenuti i nagradu na ovogodišnjem Splitskom festivalu, gdje je pjevačica Filomena Puljiz, kojoj sam radio aranžman za pjesmu “Izdalo me more”, dobila nagradu za najbolju debitanticu.
S kim sve surađujete na našoj estradi? Za koga biste voljeli skladati pjesmu, a niste imali priliku do sada surađivati?
- Kako živim u Splitu, moji profesionalni počeci vezani su uz dalmatinsku glazbu i izvođače, te sam tako radio s izvođačima kao što su Tomislav Bralić i klapa Intrade, Petar Dragojević, Dalmatino, klapa Cambi itd., a od mlađih, koji će se tek afirmirati, mogu spomenuti Filomenu Puljiz, Tea Grčića, Kristiana Ordulja… Prije toga sam se amaterski bavio produkcijom i aranžmanima u svojoj sobi u studentskom domu, dok neki moji radovi nisu bili zapaženi od strane značajnijih glazbenika. Pri tome želim spomenuti Tomislava Mrduljaša, čovjeka koji mi je otvorio mnoga vrata i omogućio napredak u svijetu glazbe, što podrškom, što savjetom, te naposljetku svojim studijem gdje surađujemo već par godina.
Također, nedavno sam počeo surađivati s Tončem Huljićem. Trenutno radimo na par projekata, pomažem oko instrumentalnog albuma “Mediteraneo” te njegove pop-mise. U ovo kratko vrijeme suradnje mogu reći da sam od njega naučio dosta tajni zanata, od načina rada u studiju do “caka” u aranžmanima i orkestracijama. Sve te informacije upijam i polako počinjem upotrebljavati u svojim vlastitim aranžmanima i projektima.
Filip Rudan je jedna nova suradnja koja me jako veseli, oduvijek sam imao afinitet prema stranoj, modernijoj glazbi, i drago mi je što radim s jednim od najperspektivnijih mladih pjevača Hrvatske.
CAMBI je sastav koji je napravio odmak od klapskog svijeta prema modernijem glazbenom izričaju te smo trenutno u fazi snimanja novog albuma na kojem smo već surađivali s imenima kao što su Giuliano, Neno Belan i Roko Blažević, a spremaju se još mnoga druga imena s estrade.
Student ste na Umjetničkoj akademiji, koliko vam je još ostalo do kraja?
- Jesam, prošle godine sam postao prvostupnik glazbene pedagogije, a trenutno sam na apsolventskoj godini, dovršavam diplomski rad i uskoro privodim faks kraju ako sve prođe kako treba.
Glazbenicima je teško u posljednje vrijeme jer zbog koronakrize nema nastupa, kakav je vama ovaj period? Je li plodonosan, jeste li imali više vremena za rad na pjesmama?
- Meni lockdown i općenito koronakriza nisu pretjerano poremetili planove, budući da je većini autora taj period iznjedrio mnoge pjesme, tako da sam dobivao dosta demo-snimki i ideja za nove pjesme, koje sam ja tada razrađivao u studiju.
Otkud ljubav prema glazbi?
- Dolazim iz glazbene obitelji. Moj otac, kao i njegova braća i sestra, profesionalno se bave glazbom, tako da mi je od malih nogu usađena ljubav prema glazbi. Kako mi je otac ton-majstor i bavi se produkcijom koncerata skoro 30 godina, odmalena sam upoznat s tom tehničkom stranom posla, koja mi se jako svidjela, pa sam tako rano i naučio baratati miks-pultom i ostalom audio opremom. Roditelji su mi bili i još uvijek su velika podrška u karijeri i životu, te sam im stvarno zahvalan na tome.
U glazbenoj školi naučio sam svirati klavir, a kasnije samostalno gitaru i bas gitaru. Stoga, kada radim aranžmane i snimam pjesme, nerijetko sam odsviram sve instrumentalne dionice. Također, posljednje tri godine bio sam član festivalskog orkestra Splitskog festivala, svirajući klavijature, što mi je bila iznimna čast.
