Novinarka 24 sata je obišla Drvenik s mišlju da je možda kupila kakvu sitnicu. Možda je kupila sladoled, negdje večerala... Tek na jednom mjestu saznaje se od konobarice da joj se lice s naslovnice učinilo poznato.
- Mislim da sam je vidjela u Gornjoj vali, tamo sam ranije radila – kratko je kazala djelatnica kafića.
Pa, red je bio da se uputimo u tom pravcu. Prema Gornjoj vali vodi duga šetnica. Sezona je na zalasku, brojne kuće uz more i samu šetnicu lišene su gostiju. Ispod šetnice oštre su stijene, ali prepune malih osamljenih kutaka na kojima se, nadamo se iako su nam šanse nikakve, Dana možda provela popodne uživajući uz more. Ali, nikoga koga bi pitali. Konačno, čovjek zalijeva vrt.
- Dobar dan, pokušavamo doznati je li netko vidio ženu s Krka? - pitamo gospodina.
- Ne čujem vam dobro! – prvo nas je uputio.
Ponavljamo pitanje.
- Ne, ne. Ja sam došao tu na kratko, obaviti što imam. Tu vam nema nikoga, sve sami vikendaši – upućuje nas gospodin.
Idemo dalje. Suvenirnica. Možda je kupila nešto, makar magnetić. Računamo, početak rujna nije visoka sezona, možda ju je prodavačica zapamtila.
- Prvi put čujem da je bila tu. Nisam vam čak ni čula da se nešto priča po mjestu. Da je bila, da ju je netko vidio ili s njom razgovarao sigurno bi netko u mjestu nešto znao. Ali, pokušajte razgovarati s prodavačicom na štandu voća i povrća. Ona je iz Gornje vale i susreće puno ljudi – ljubazno nas upućuje.
Vraćamo se na ulaz u sam Drvenik. Prodavačica priča na telefon. Strpljivo čekamo.
- Dobar dan... - postavljamo isto pitanje.
- Ma mi smo baš jutros tu sjedili i čitali po portalima da je ovdje boravila. Ali ne, ne sjećam se. Baš sam razgovarala s momkom koji radi u pizzeriji u Gornjoj vali, ni on se ne sjeća – kaže nam prodavačica.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
