U emotivnom i otvorenom gostovanju na Happy FM-u, u emisiji Special Happy Show kod voditelja Domagoja Nižića, popularna glazbenica Minea dotaknula se tema o kojima rijetko govori u javnosti – od odnosa s roditeljima i bratom, preko osobnog pogleda na majčinstvo, do životne filozofije koju danas živi. U razgovoru se osvrnula i na svoj glazbeni put, izazove djetinjstva te otkrila detalje proslave velikog jubileja.
"Osim što slavim rođendan, taj dan nosi još jednu važnost za mene", rekla je s osmijehom najavljujući veliki koncert 17. rujna u KD Vatroslava Lisinskog.
"Obilježavam 30 godina svoje glazbene karijere. Vjerovao netko ili ne, kad izgovorim tu brojku zvuči mi nestvarno. Ne mogu se poistovjetiti s tim. Sto puta sam već rekla, posvađana sam s brojkama", rekla je i premijerno otkrila glazbene goste večeri, među kojima su Tonči Huljić, Daniel Popović, Ivana Banfić, Mario Roth i Alen Bičević.
Odrasla je u zagrebačkoj Dubravi, na koju oduvijek gleda s ljubavlju, a prisjetila se da je put nije odmah vodio ka pozornici.
"Išla sam na ritmičku gimnastiku dok mi teta nije rekla da sam debela. To mi je bio šok. Uvijek sam voljela papati, imala sam faze, bila bucmasta, pa mršavija. U jednom trenutku sam se istegnula, izrasla. Kasnije, kad sam počela s glazbom, bila sam baš mršava. Ali cijeli život se borim s kilogramima. I znam sve svoje prednosti i mane. Kad si dijete i netko te obilježi, to ti poljulja samopouzdanje. Ali možda mi je ta teta i napravila uslugu jer sam se tada okrenula glazbi", ispričala je vlasnica hitova "Rano", "Good Boy", "Ako ovo je kraj" i brojnih drugih.
Danas mikrofon ne ispušta iz ruku, no u djetinjstvu su to bili glazbeni instrumenti.
"Htjela sam svirati flautu, ali nije je bilo u Dubravi, a moji nisu mogli voziti do grada. Tako sam završila na tamburici, pa onda na harmonici. Harmoniku sam prestala svirati jer sam morala prelaziti glavnu cestu s njom na leđima, to mi je bila trauma. Klavir sam željela, ali ni njega nije bilo", priča Minea.
U tom glazbenom putu vodila ju je želja da ostane dosljedna sebi, ali i da ne razočara najbliže.
"Sve što sam radila u životu, uvijek mi je bilo važno da su moji roditelji ponosni na mene. Nikad nisam mogla zamisliti da njih dovedem u neugodnu situaciju, da se moraju sramiti mene ili mojih postupaka. To mi je od početka bila neka unutarnja nit vodilja. Svaku važnu situaciju u životu uvijek sam voljela prokomentirati s mamom i tatom. Kroz razgovor bismo zajedno došli do nekog rješenja. Imam i starijeg brata Silvija koji je uvijek bio ponosan na mene, uvijek mi je bio oslonac", iskreno će.
Podijelila je i svoja razmišljanja o majčinstvu i životnim očekivanjima vezanim uz tu temu.
"Kad sam bila mala, mislila sam da ću imati puno djece. Zamišljala sam svoje vjenčanje, znala sam točno kako će mi izgledati vjenčanica. Majčinstvo je nešto što svaka žena poželi u nekom trenutku. Ni ja nisam iznimka. Ali možda nisam imala s kim ili su okolnosti bile drugačije. I to prihvaćam. Ne žalim ni za čim. Obožavam djecu i sigurno bih bila sretna i kao majka, ali sretna sam i danas. Znam kako je biti teta i to mi je jako posebno", zaključila je Minea.
