Marin Miletić iz Mosta objavio je podužu objavu na Facebooku u kojoj kaže da nikad nije bio bliži Isusu kao otkad se bavi politikom.
"Što mi je donijela politika? Donijela mi je politika puno toga. Veliku izloženost. Nikada prije mi tako veliki broj ljudi nije želio nešto loše, kao od kada sam u politici. Nikada prije mi isto tako jedan broj ljudi nije želio dobro. Nikada prije toliki broj ljudi nije pomislio da ima svako pravo zalijepiti mi etiketu koju god pomisle da bih ja mogao nositi.
Posve je nebitno što ja nisam taj lik i što sa mnom ili nikada nisu popili kavu ili me poznaju kakav sam bio u nekom drugom periodu moga prijašnjeg života. Nebitno. Hrvati vole lijepiti etikete. Nikada prije me nitko nije zamrzio za nešto što nisam učinio. Nikada prije me nitko nije poželio ugasiti radi nečega što sa mnom nema nikakve veze. I nikada prije nisam trpio toliku nepravdu. Eto, pa nije baš toliko toga lošega što mi je donijela politika.
Prolazio sam i prije neke zahtjevnije situacije, a znam da i vi mnogi nosite svoje križeve poprilične težine.
Isto tako, nikada prije nisam mogao učiniti, čak ovako kao malen čovjek u oporbi, nešto baš konkretno za ljude. Doći do ovih kod kojih su škare i sukno, pogledati ih u oči i zamoliti da učine ono što mogu učiniti. Zna tu biti baš pozitivnih iznenađenja.
Iako sam se u Saboru tijekom četiri godine trudio ne ići ad hominem, znao sam pretjerati. Znao sam se i zbuniti. Znao sam pogriješiti. Trebalo mi je sve ovo iza mene kako bih shvatio da to nije moj put i da tako neću djelovati. Kao vjeroučitelj stvarno sam gradio mnoge mostove. Od ljetovanja naših Vukovaraca do klinaca Srebrenice, pa preko mnogih drugih akcija i projekata. U tom smjeru ću nastaviti. Smjeru okupljanja i poniznog rada. Za sve one vrijednosti koje su svetinje najvećem broju naših ljudi.
I otkrit ću vam naizgled jednu baš čudnu stvar. Nikada prije kao posljednjih uskoro pet godina od kada sam odlučio ući u politiku nisam bio bliže - Isusu. Nevjerojatno, zar ne? Nikada dublje uronjen u molitvu, nikada prije toliko prisebniji u dnevnim euharistijama baš svaki dan od onog sada već dalekog Gargana kada sam odlučio biti dio Mosta. Nikada prije nisam bio bliži Učitelju. Stvarno, čudni su putevi Gospodnji.
I evo me. Trčim. Nastavljam trčati. Iako je utrka naporna. Ima i padova. Pa dizanja. Ima i bačenog kamenja s različitih strana. Ima i odlomljenih grana koje završe pod nogama. Ali... zar je ikada Bog napustio djecu svoju? Zar je ikada dopustio da nas itko uništi? A kada ostavimo svoj trag i napravimo što je na nama... tada ćemo nastaviti činiti dobro gdje god jesmo... dok ne dođe i naše vrijeme. Seljenja iz ovog ovdje u ono - ondje. Bit će to sve dobro", napisao je.
