[O]d kada sam pročitala ovu rečenicu dr. Scota Pecka. često o njoj razmišljam i moram priznati da sam nažalost promijenila mišljenje o zaljubljenosti. Ne o ljubavi već o onoj trenutnoj strasti, onom osjećaju kada lebdite, tlo van daleko, a glava veoma blizu oblaka.
Onih oblaka od kojih ne vidimo ama baš ništa, nit gdje idemo, nit gdje smo došli. Poznajete onaj trenutak kada vam vaši najbliži uviđajno, polako žele reći da ta osoba nije baš takva, a vi baš to što oni kažu da nije prihvatljivo, vama baš to najprihvatljivije i najzanimljivije.
Sve odgurnemo od sebe, posebno bliske i najiskrenije osobe jer oni vide ono što mi nit želimo, ali od zaljubljenosti i ne možemo. Naravno poslije nježnih dodira i poljubaca budi se strast, a uz strast dolazi seks i djeca. Nije bitno je li je bio dobar ili loš, strastven ili mlak, svejedno je, ako muškarac ne misli glavom, a često u tom trenutku misli nekom drugom, a ne tom što bi trebao.
Da nije zaljubljenosti...
Poslije seksa stiže dijete, ne pita se nas žene da li želimo dijete, jednostavno sve ovisi o trenutnom ne razmišljanju, nebitne, muškarčeve glave.
Odavno bi ljudska vrsta izumrla da nije te slijepe zaljubljenosti! Da nije zaljubljenosti, svi bi razmišljali. Dodir bi bio kontroliran, strast bi bila umanjena, a seks bi imao zadatak užitka opuštanje mišića, za ublažavanje glavobolje ili umjesto odlaska u teretanu. Trudnoća bi se dogovarala s prvim susjedom, jer se ne bi ženili i dobro bi bilo da tata bude u blizini majke i bebe da može bit dio odgoja. Uživali bi u svom miru i ne bi imali potrebu ni za kim, voljeli bi sebe i udovoljavali samo sebi.
Ali!
Zaljubljenost je izmišljena davno prije nego smo se mi rodili. Zaljubimo se, ne možemo živjeti ni minute bez te osobe, životni cilj nam je udati se za tu osobu i onda pažnju koju trebamo samo sebi posvetiti mi posvetimo partneru. Nismo se ni okrenuli oko nas čopor djece i muž koji leži na kauču s rukama u trenirki, kod ljubavnice ili pije pivo u obližnjem kafiću, još gore, zidiću.
Sve mlade djevojke treba ukrcati u auto i odvesti ih u budućnost, ne dvadeset godina, onda je najgore prošlo, već od četvrte do dvadesete godine braka. Mnoge se nikada ne bi zaljubile, ne bi željele osjetiti taj osjećaj kada se pogube u muškarčevom zagrljaju. Ostale bi pribrane i kupile vibrator.
