Ako je nedjelja, i ako je 14 sati, sasvim je logično da i Mediteranski festival knjige ima program "Kod nas u 2", u kojem je splitska blogerica i književnica Slobodanka Boba Đuderija — uvijek rado viđena gošća na MFK — ugosti kolegicu po peru i humoru Dadu Batinić. Gošća je također počela kao blogerica, viralnu slavu stekla je svojim Facebook statusima o turistima koje sreće u Makarskoj, a potom od priča s bloga Bapske priče složila zbirku sa zgodama o vlastitoj babi iz biokovskog sela Makra. Nakon što je neko vrijeme pisala takve priče i za Index, danas je dopisnica Slobodne Dalmacije iz Makarske, najpoznatija po intervjuima s ljudima koji ispunjavaju njezine kriterije zanimljivosti.
U 45 minuta razgovora na glavnoj pozornici Velike dvorane SC Gripe, Boba i Dada pretresle su gošćine inspiracije, njezine poglede na ljude i teme o kojima piše, a očekivano je sve "frcalo" od osobine po kojoj ih najviše ljudi poznaje i prepoznaje, humorom.
Za početak, Đuderija je Dadu Batinić pitala zašto je na neki način nestala iz javnosti, posebno nakon stečene "viralnosti".
"Da živiš u Makarskoj vidila bi me dva puta dnevno na rivi, uvijek u istim kafićima, ili na dječjim igralištima s djecom koju čuvam", odgovorila je Dada, koja je neko vrijeme živjela u Londonu, iz kojeg se vratila pod Biokovo.
Inače je, kaže, bila prilično zbunjena kad je doznala da je "viralna", za taj pojam je prvi put čula 2015. kad joj je poznanik rekao "Pa ti si sad viralna", a ona odgovorila s "Ma ne, nije mi ništa".
Pred publikom je Dada pročitala upravo svoj najpoznatiji tekst, svojevrsni Facebook esej o turistima (https://www.facebook.com/dada.batinic/posts/10153402337399287) koji je nakon objave privukao tisuće čitatelja na njezin profil na "Fejsu", kojeg je kasnije "zaključala".
Za predodžbe o turistima koje je tamo navela ovisno o tome odakle dolaze kaže da ih je skupila srećući turiste po Makarskoj, jer se tada nije bavila turizmom.
"Bilo je i onih koji su se uvrijedili, ili me optuživali da generaliziram, ali onda sam zaključila da je bolje i jeftinije ne čitati komentare nego nervozu zbog njih liječiti orahovicom i travaricom", kaže Dada, dodajući da su se tada u njezinom inboxu skupljale svakojake poruke, sve do ženidbenih ponuda.
"Bila sam luda pa sam ih odbila".
Bobu Đuderiju zanimalo je i što njezina gošća misli o tezama da su se turisti promijenili, s obzirom na prigovore koji se čuju u Splitu o gostima koji mokre po gradskoj jezgri, što onda izaziva i istinsko neprijateljstvo prema turizmu i turistima.
"Primijetila sam da se ljudi jesu pokvarili, ali prvenstveno mi domaći, jer nam uvijek nešto smeta. Jedna žena koju poznajem kaže turistima da će ako koriste klimu morati doplatiti deset eura, a ako je ne koriste platit će pet eura. Turisti su kakvi su uvijek bili. Ako pišaju po gradu, pa pišaju i Hrvati kad se napiju", kaže Dada Batinić. Dodala je i da po Makarskoj incidenata kakvih ima po Splitu.
"Gradom šetaju komunalni redari i naplaćuju kazne. Svako nepoštivanje pravila se sankcionira. Povraća se po klubovima, ali ne po javnim površinama. Ja bih doduše povratila čim uđem u klub i čujem tu muziku".
Dada Batinić u Makarskoj radi čuvajući djecu, i kaže da obožava to, jer to nije samo čuvanje.
"Odvedem ih u vatrogasni dom, u policiju, knjižare, knjižnice, to me nekako ispunjava".
Za splitski dnevni list Dada najviše piše intervjue, kaže da je fascinira svatko tko nešto radi najbolje što može, bio smetlar ili fizičar.
"Ove godine je nagradu grada dobio pometač ulica Valentino Gojak, ne promakne mu ni jedan listić. Često kažu da ne bi intervju jer 'nisam dovoljno dobar/dobra', pa ih trebam nagovarati. To su uglavnom ljudi s makarskog primorja, pa ih u Makarskoj svi prepoznaju nakon intervjua, javljaju im se na Rivi, djeca im se motaju oko nogu".
Za svoj rad ima podršku obitelji, najviše od sestre, a kad je majci rekla da se bavi refleksologijom komentirala je kao da joj je vrag ušao u kuću.
"Za pisanje kaže 'šta će ljudi o meni mislit?' Ćaća je čuo da se za knjigu treba tipkat, pa me pitao ako dobro tipkam šta se ne zaposlim na kasi u Studencu", kaže, dodajući da je samo na promociji "Bapskih priča" strahovala zbog jedne od priča koje se diraju vjere, a uz oca i babu ateiste ima i ujaka koji je provincijal.
Na susretu je pročitala i svoju najdražu priču iz zbirke "Bapske priče" pod naslovom "Splitska banka", također objavljenu i na Facebooku (https://www.facebook.com/1426620784331023/posts/1426634920996276/).
"Većina ovih priča su istinite, a babin jezik je svakako autentičan. Ako je sve stvarno, ona je nestvaran lik. Kad sam se vratila iz Londona, ušla sam kod nje u sobu, a na policama nema ni jedne slike osim Gorana Ivaniševića kad je osvojio Wimbledon".
Kaže da ne čeka inspiraciju, nego piše kad nađe neku osobu koja može ponuditi priču.
"Svatko stariji od 50 ima neku priču vrijednu da se podijeli s drugima. Ponekad su ljudi nerazgovorljivi, pa je to teško, ali uvijek tražim takve. I nalazim ih. Volim Makarsku i nastojim naći te ljude tamo, posebno po selima, recimo s gospođom od 95 koja je odlučila umrit, pa se sa mnom raspoložila i živnula, izgrlila me. Kasnije mi njezini rekli da ona želi da opet dođem, ali oni ne bi".
"Što da moraš intervjuirati nekog hadezeovca a on te poželi zagrlit?", pitala je Boba.
"To mi je malo onostrano", kaže Dada.
