Medicinska sestra iz Srbije, Dajana Zorić, s 24 godine otišla je u Njemačku te nakon šest godina za portal Nova.rs ispričala je li posao i život tamo ostvarenje snova ili ipak nešto drugo.
Iz Srbije je, kako navodi, otišla jer je shvatila da joj ona jednog dana neće pružiti ono što zaista želi te zbog sve veće nestabilnosti u zemlji. Nakon što je odlučila otići, krenula je učiti jezik te stupila u kontakt s ljudima koji su već u Njemačkoj.
"Olakšanje mi je bilo to što imam papire Europske unije jer sam rođena u Hrvatskoj pa nije bilo dugog čekanja na vizu i radnu dozvolu", navela je te kazala kako je odmah pronašla posao u struci. To joj, ističe, bio uvjet.
"Kada bih rekla da sam bila najsretnija na svijetu, vjerojatno bih lagala. Čovjek koji ostavi sve iza sebe, kada cijela obitelj ostane, i dođe u mjesto gdje nikoga ne poznaje, gdje jezik ne razumije savršeno, nije baš med i mlijeko", rekla je govoreći o prvim dojmovima pa dodala: "Mogu reći da sam uspješna, mnogo uspješnija nego što bi s ovim kvalifikacijama bila u Srbiji".
"Najviše mi se svidio osjećaj sigurnosti, a to se osjeti već nakon nekoliko plaća, uređeniji sustav, ista pravila vrijede za sve", kazala je i istaknula kako su, primjerice, ulice, izletišta i rijeke puno čišće i urednije.
Zorić radi kao medicinska sestra u operacijskoj sali, a taj posao, kako kaže, sada ne bi mijenjala. Nabrojala je i beneficije koje ima, a neke od njih su to što joj dijete ima osiguran vrtić, a ona radi samo prvu smjenu bez dežurstava. Svaki vikend ima slobodno, 13. plaću, novac za godišnji odmor i kada je bolesna.
"Razlika u bruto plaći je sigurno više nego deseterostruka, barem u tom trenutku kada sam otišla iz Srbije jer sam imala 40.000 dinara, što je oko 350 eura. Radim osam sati dnevno od ponedjeljka do petka, što je apsolutno prilagođeno mojim potrebama, ali i potrebama mog djeteta. Takve radne sate treba zaslužiti, a zaslužuje se samo ako si vrijedan i ako se tvoj trud vidi", ističe.
