Iako se o enigmatici danas ne govori mnogo, taj zagonetni svijet i dalje živi zahvaljujući entuzijastima koji u tišini stvaraju, pomiču granice forme i čuvaju autorski pristup zagonetkama. Jedan od njih je omiški majstor zagonetki koji već četvrt stoljeća oblikuje hrvatsku enigmatiku, Marko Mihaljević (45). Osim što je diplomirani ekonomist, jedan od najplodnijih suvremenih hrvatskih enigmata. Autor je više od četiri tisuće objavljenih radova, dobitnik Plakete Grada Omiša, te ime koje redovito susreću ljubitelji križaljki diljem regije, a može se prepoznati i po pseudonimima koje koristi; HIM, Mark, Marky, Marky Marko, Marky Mike, Marko Michael, Miha i Sveti Marko.
U svijet enigmatike ušao je još kao srednjoškolac, najprije kao strastveni odgonetač, a potom i autor. Prvi veliki iskorak dogodio se 2001. godine, kada mu je u Kviskoteci objavljena pobjednička križaljka na Prvenstvu Hrvatske u enigmatici. Bio je to početak puta koji traje već gotovo 25 godina.
„Istini za volju, slao sam i ranije radove u enigmatske redakcije, ali nisu tada zadovoljavali uvjete za objavljivanje. Međutim, dobio sam pozitivan odgovor od urednika koji su mi ukazivali na greške i savjetovali na što trebam paziti ubuduće kod sastavljanja križaljki za što sam im danas veoma zahvalan. Vjerojatno bih se bavio enigmatikom i bez tog početnog uspjeha, jer me još od osnovne škole privlačio taj svijet, ali mislim da bi dosta manje vremena posvetio sastavljanju križaljki da nije bilo tog iskoraka“, prisjeća se Marko.
Enigmatika se suštinski ne mijenja, ali vizualno napreduje
Govoreći o promjenama u hrvatskoj enigmatici od početka 2000-ih do danas, Mihaljević ističe kako se njezina bit nije bitno promijenila.
„U globalu enigmatika, a samim tim i njeno glavno područje – križaljkaštvo, nisu se mnogo promijenili u ovih 70-80 godina na našim prostorima. Uglavnom se naše najuglednije redakcije kao što su riječki Feniks te zagrebačka Kviskoteka i Kvizorama drže davno utvrđenih pisanih i nepisanih pravila, premda između njih postoji različita uređivačka politika koju su prilagodili prema svojim rješavačima. Pogotovo ih treba sve redom pohvaliti što još uvijek protežiraju autorsku enigmatiku i nisu išli linijom manjeg otpora, odnosno kompjuterskom enigmatikom. Najviše je napredovala uz današnju tehnologiju prezentacija i izgled samih zagonetaka u časopisima“, smatra Mihaljević.
Više od 4000 radova
Iako nikada nije vodio preciznu evidenciju, ovaj omiški majstor zagonetki procjenjuje da mu je dosad objavljeno više od 4000 zagonetaka.
„Radove tek zadnjih dvanaestak godina imam zabilježene jer sam ih uglavnom i opisivao, tako da otprilike mogu pretpostaviti koliko mi ih je dosad objavljeno. Previše toga sam sastavio što se može svrstati u izvanserijske radove da bih imao neku posebnu“, otkriva nam.
Kako nastaju križaljke?
U njegovu opusu prevladavaju križaljke i premetaljke, a upravo ga zahtjevnost križaljke najviše privlači, a posebno ističe važnost izbjegavanja opskurnih pojmova i oslanjanje na provjerene izvore poput standardnih rječnika i enciklopedija.
„Za sastaviti dobru križaljku treba najviše vremena i strpljenja, zato me to i privlači jer uvijek predstavlja izazov, kod premetaljki je to lakše jer kod njih nađete nekoliko vezanih riječi uz postavku pa od preostalih slova pokušate sklopiti nešto logično. Danas dosta sastavljam tematske križaljke kada imam zadane pojmove koje trebam ubaciti u križaljku pa je samim tim i lakše započeti sastavljanje.
Prvo rasporedim većinu tematski pojmova po mreži pa započnem s kombiniranjem, kad nemam taj uvjet, križaljku tada uvijek započnem s nekim aktualnim pojmom, lijepim riječima ili sintagmama, a ostalo je već rutina. Osobno sam pobornik uvrštavanja što više lijepih hrvatskih riječi, a pogotovo riječi s kvačicama i složenim slovima (ć, č, đ, dž, lj, nj, š). Kod križaljki s bjelinama teže je ubacivanje više takvih riječi, pa se kod njih uglavnom trudim da preostali dijelovi križaljke, odnosno rubovi, budu dotjerani što ljepšim rasporedom crnih polja i sa što manje nepoznatih pojmova“, objašnjava Mihaljević proces te dodaje da je za dobru križaljku prvotno važan sadržaj.
Što čini dobru križaljku?
„Dobra križaljka ne smije obilovati monotonim riječima kao što su primjerice 'kikiriki' ili 'banana' već sa samoglasničkim i suglasničkim skupinama, npr. riječima tipa 'opskrba' ili 'naobrazba'. Poželjno je izbjegavanje opskurnih pojmova, uglavnom s Interneta gdje se danas može naći opis skoro za svaki pojam, zbog toga se uvijek preporačava da pojmove imate zabilježene u nekom od standardnih hrvatskih rječnika“, opisuje naš sugovornik.
Ostalo ovisi o vještini autora i stilu koji preferira. Važan je raspored crnih polja, bez dugih lanaca, kao i njihova što manja zastupljenost. Treba paziti da u križaljci ne dominiraju pojmovi iz iste tematske oblasti, već da budu što raznovrsniji. Poželjno je izbjegavati previše glagola, prednost se daje imenicama u jednini, kao i pridjevima, koji se uglavnom toleriraju u srednjem rodu. Također se preporučuje što manja upotreba kratica, izbjegavanje jednoslova i dvoslova u središnjem dijelu križaljke, kao i križanja dvaju manje poznatih pojmova. Dobra križaljka trebala bi biti sadržajno povezana, razumljiva rješavaču i lišena suvišnih tuđica, osobito turcizama.
Disciplina prije svega, inspiracija dolazi usput
Iako se često oslanja na inspiraciju, Mihaljević smatra da je disciplina ključna.
„Disciplinu je najvažnije svladati kod sastavljanja križaljki, mislim da je tako i u ostalim profesijama. S vremenom postanete „stroži“ prema uvrštavanju pojedinih pojmova u križaljku, nametnete sami sebi kriterije. Uvijek se sjetim riječi, sada pokojnog Ive Mikića koji mi je jednom davno kazao: „da nije u redu da rješavače opterećujemo sa gomilom manje znanih i nepoznatih pojmova, kad većina njih raspolaže daleko manjih vokabularom od nas nekolicine profesionalnih enigmata koji barataju s ogromnom količinom podataka“. Enigmatika iz moga viđenja uglavnom služi da bi konzumenti stekli nekakav osnovni vokabular ili 'nadogradnju' već stečenog znanja“, kaže nam.
Ideje najčešće dolaze iz svakodnevice, medija, knjiga, interneta, a neke jednostavno „odleže“ dok ne dođe pravo rješenje.
Priznanje za dugogodišnji rad
Nedavno mu je dodijeljena Plaketa Grada Omiša, priznanje koje, kako kaže, doživljava s ponosom, ali i s dozom skromnosti. Na kandidaturu ga je, nakon višegodišnjeg nagovaranja, prijavio prijatelj Denis Dujmović.
„Lijepo je kada grad prepozna vaš rad i odluči ga javno vrednovati, no ne opterećujem se previše priznanjima. I dalje me najviše veseli trenutak kada neku zagonetku uspijem dovršiti točno onako kako sam je u početku zamislio“, kaže Mihaljević.
Enigmatika u digitalnom dobu
Budućnost enigmatike, smatra Mihaljević, nije upitna, iako će se njezino središte sve više seliti u digitalni prostor.
„Zanimanje za zagonetaštvo uvijek će postojati. Čovjek je oduvijek težio znanju, što potvrđuje i današnja popularnost pub-kvizova, sudokua i raznih logičkih zadataka koji su blisko povezani s enigmatskim razmišljanjem“, ističe.
Dodaje kako dio enigmata već godinama sudjeluje u izradi pitanja za televizijske kvizove poput Potjere i Tko želi biti milijunaš, no upozorava na jedan ozbiljan izazov.
„Problem je što imamo vrlo malo mladih enigmata. Hrvatsku enigmatiku danas uglavnom održava ‘stara garda’ zagonetača, uz nekolicinu izvrsnih autora iz susjednih zemalja.“
Kao pozitivan primjer izdvaja rad splitskog Enigmatskog kluba Božidar Vranicki, koji se sustavno bavi promocijom enigmatike i radom s mladima.
„Posebno s učenicima i to već daje rezultat. Klub je iznjedrio nekoliko hrvatskih reprezentativaca u rješavanju logičkih zadataka“, zaključuje.
Mladima koji se žele okušati u enigmatskom stvaralaštvu savjetuje prije svega da u enigmatiku uđu iz ljubavi, a ne s očekivanjem financijske koristi.
„Enigmatiku treba istinski zavoljeti jer se od nje teško može živjeti. Osim toga, za postati dobar i uspješan zagonetač potrebno je mnogo godina rada, prakse i iskustva. Zato je važno slušati savjete starijih kolega, oni su taj put već prošli i većina ih je uvijek spremna pomoći i dati dobre naputke“, ističe.
Nova knjiga i planovi
Kada je riječ o neostvarenim željama, Mihaljević otkriva da već godinama radi na posebnom projektu.
„Volio bih u budućnosti objaviti zbirku zagonetaka s vjerskom tematikom. Imam ih popriličan broj i nastajale su kroz dugi niz godina. Zbirku bih koncipirao kao svojevrsni prikaz Biblije kroz različite vrste zagonetaka, uz dodatak svojih najboljih radova iz vjerske domene“, zaključuje na kraju našeg razgovora omiški enigmatičar.
Uz to, Mihaljević najavljuje i izlazak nove knjige.
„Uskoro bi trebala izaći i treća knjiga koju objavljujem u suradnji s Nedjeljkom Nedićem iz Tolise. Nositi će naslov Rječnik obosmjernih pojmova i sadržavat će više od tisuću palindromnih riječi, odnosno riječi i izraza koji se jednako čitaju sprijeda i straga, poput ‘rotor’, ‘topot’ ili ‘oko u oko’“, otkriva nam.
Enigmatski priručnici i zbirke u suradnji s kolegama ili samostalno koje je izdao
Razumljive troslovne kratice, autori: Antun Jurić, Nedjeljko Nedić, Ilija Ozdanovac i moja malenkost (izdana 2021.)
Zbirku Upletaljke Majstori s mora, zajedno s klupskim predsjednikom Lukom Pavičićem (izdana 2022., Čvor)
Enigmatski rječnik 13 izdan samostalno u dvije knjige u kojoj je obrađeno preko 27 000 pojmova s opisima (2025., Čvor)
Jednonazivlja s kolegom Nedjeljkom Nedićem u kojoj je uvršteno i opisano oko 7500 književnih naslova koje u naslovu sadrže samo jednu riječ (izdana 2025.)
