Marina Vidović, predsjednica Udruge Feniks Split koja se bavi očuvanjem mentalnog zdravlja korisnika govori o revolucionarnoj ideji stvaranja udruge koju većinski vode ljudi s mentalnim poteškoćama. Njihove osobne priče, iskustva, metode pomoći i akcije pokušavaju razbiti društvenu stigmu i iracionalne strahove vezane za progovaranje o psihičkim problemima. Kroz akcije i projekte poput „Zasučimo rukave za mentalno zdravlje“ i „Puna mi je kapa“ prošlo je više od tisuću ljudi, a feniksovci upravo pripremaju fundraising kampanju kojom žele omogućiti sitnice koje dostojanstvo znače za sve one koji se, često stigmatizirani i duboko usamljeni, nađu na psihijatrijskom liječenju, izjavila je Vidović za platformu Izvrsna.hr u razgovoru s učenicama splitske II. gimnazije.
„Psihička je bolest vrlo osoban problem, a pritisak društva govori da je to nešto sramotno, iako može se dogoditi svakom čovjeku. Ideja je bila da Udrugu Feniks osnuju i većinski vode ljudi s psihičkim poteškoćama koji su spremni progovoriti o svojim problemima, unatoč pritisku društva. U društvu je uvriježeno da se, ako bolujete od uvjetno rečeno „normalnih“ bolesti – pokrenu razumijevanje, briga, pažnja, humanitarne akcije, a psihičke bolesti – kao da ste zarazni, ili slabići.
Mladima je posebno teško. Njima je izuzetno važno kako se prezentiraju i nije baš „cool“ biti psihički bolestan. Zato je bitno pokazati da ima ljudi koji žele pomoći. Ima nas! Kroz radionice projekta „Zasučimo rukave za mentalno zdravlje“ prošlo je više od 1100 ljudi. Pokrenut je projekt „Puna mi je kapa“ jer pokušavamo povećati vidljivost među mladima.
Nedavno smo dobili stručnu podršku u pitanju kako napraviti fundraising kampanju, a ideju sam dobila ležeći na psihijatrijskom odjelu. Ljudi koji su ondje završili imaju najmanji broj posjeta, kao da su potpuno zaboravljeni, nedostaju im higijenske potrepštine, rublje… Nitko ne spakira stvari planirajući ići na psihijatrijski odjel. Mi im želimo dati podršku u nekim sitnicama – bila to barem čokolada, četkica za zube, čarape – sitnice koje će reći – važan si.
Na kraju, vidljivo je da si namećemo lažne ideale savršenstva, nerealne. Ljudski je život neuredan, kvrgav, šaren, lijep i ružan, ne trebaju nam pritisci da sve bude savršeno, moćno, brzo – to stvara stres kao da nismo onakvi kakvi bismo trebali biti. Trebali bismo preispitati svoje prioritete kao društvo i prihvatiti i njegovati različitosti te imati empatiju i poštivati čovjeka i njegovo dostojanstvo“, zaključila je Marina Vidović.
