Marin Miletić objavio je opsežan osvrt u kojem optužuje, kako ih naziva, "pogubljenu ekstremnu ljevicu" i "crvene fašiste" da mu žele ograničiti slobodu govora jer im, tvrdi, smeta istina. Posebno proziva riječke vijećnike Možemo, SDP-a i nezavisne vijećnike koje naziva "riječkim žetončićima". "Pogubljena ekstremna ljevica i crveni fašisti mi žele oduzeti slobodu govora! Smeta im istina!", poručuje Miletić na početku svog istupa.
Kritika izbora za srpsku nacionalnu manjinu u PGŽ
U središtu dijela njegovog teksta je obrana potpredsjednika Mosta Josipa Katalinića, kojega “ekstremna skupina ljevičara iz Rijeke”, kako kaže, napada priopćenjima.
Miletić navodi kako je Katalinić na Županijskoj skupštini “konstatirao činjenicu” da je na izborima za srpsku nacionalnu manjinu u Primorsko-goranskoj županiji "izašlo malo više od 1% birača" te da "Srbe ti izbori ne zanimaju". Obrazlaže da je to, po Kataliniću, zato što se “u Primorsko-goranskoj županiji poštuju sva prava svih manjina, tako i Srba".
Prema Miletićevu tekstu, Katalinić je istaknuo i da je "bila samo jedna jedina lista" te da se "prije izbora znalo tko će biti izabran". Zbog toga je predložio da se ubuduće štedi novac i da se za četiri godine takvi izbori održe elektronički.
Kao ilustraciju, Katalinić je, navodi Miletić, uzeo primjer Kastva: "Josip je uzeo primjer Kastva gdje su takvi izbori koštali preko 2.500 eura, a izašlo je točno – 3, slovima: tri birača."
Katalinić je predložio, piše Miletić, da bi bilo bolje da se taj novac "da domu sveta Ana za žene žrtve obiteljskog nasilja nego li da se tako suludo troši".
Miletić smatra da je time Katalinić "dirnuo u kasicu prasicu" i zato je, tvrdi, sada na meti napada: "Katalinić je ipak tako dirnuo u kasicu prasicu pa su ga sada napali ovi ljenivci."
Podrška Torcidi i Boysima te kritika kulturnih programa
Miletić navodi da se njega osobno napada jer je stao u obranu navijačkih skupina Torcide i Bad Blue Boysa.
Za Torcidu kaže da je "izvela performans puno mirniji od onog kojeg riječki političari kvazi ljevice provode” kada, prema njegovu opisu, “mahnito zvižde, mašu rukama i bubnjaju na skrovitom trgu ispred katedrale svetog Vida izobličenih lica” dok “ometaju mirne molitelje subotnje krunice".
Torcida se, po Miletiću, usprotivila programima srpske kulture u studenom: "Torca se usprotivila ekipi koja provodi programe srpske kulture baš u studenom – mjesecu u kojem se mi Hrvati posebno sjećamo žrtve Vukovara, a mnogima su duše ranjene radi ‘srpske kulture’ devedesetih."
Navodi da su pripadnici Torcide “mirno i nenasilno” zamolili organizatore da takve programe u to vrijeme ne održavaju te tvrdi da su “sami Srbi svjedočili da su mediji i lijevi političari sve napuhali”.
Bad Blue Boysi su, piše dalje, “s pravom reagirali” na platformu Možemo i ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek: "Boysi su pak s pravom reagirali na sektu Možemo i ministricu Obuljen koja im drži štangu i obilno ih financira."
Miletić tvrdi da je “ekipa dovela ideologa velike Srbije" te taj krug povezuje s "poznatom ekstremističkom skupinom srpskih nacionalista iz grupe SANU" i dokumentom iz 1986. godine, koji, kako navodi, “je pak poslužio Slobodanu Miloševiću da bude magna charta napada na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu".
Posebno ističe Dejana Medakovića, za kojeg tvrdi da je "pisao Haagu da se zaustavi proces protiv zlikovca Karadžića", dodajući: "I to vam sve govori."
Miletić navodi i da su Dejana Medakovića, "tog zlog čovjeka", došli podržati političari: "Dejana Medakovića tog zlog čovjeka su došli podržati Sandra Benčić, Ivana Kekin, Dalija Orešković i Milorad Pupovac."
Uspoređujući taj čin s hipotetskim događajem u Izraelu, poziva se na komentar Bakića: "Dobro je Bakić napisao, ovaj suludi čin bi bio sličan kao da netko u Jeruzalemu organizira izložbu Hitlera i onda se pravda da se ipak radi samo o neshvaćenom akvarelistu, a ne zlikovcu nacistu."
Miletić u svom tekstu naglašava da u Hrvatskoj, prema njegovu stajalištu, svaki čovjek, bez obzira na naciju ili vjeru, mora “normalno i mirno živjeti i uživati sva prava”: "Uvijek sam isticao da u Hrvatskoj svaki čovjek neovisno o njegovoj naciji ili vjeri mora moći normalno i mirno živjeti i uživati sva prava. Tako je bilo i tako će i biti."
Istodobno upozorava da Hrvatska "nije ničija prčija" i posebno proziva "ekstremnu ljevicu i jugoslavenske nacionaliste": "Ali, Hrvatska nije ničija prčija, a pogotovo ne smijemo dopustiti ekstremnoj ljevici i jugoslavenskim nacionalistima da namjerno i sustavno huškaju i radi podjele u našem društvu. Oni žive od podjela. To rade sustavno i smišljeno."
Miletić tvrdi da svoj glas "za gušenje" njegova glasa daju "ljudi čije stranke u Hrvatskom saboru traže povrat nazivlju trgovima po zlikovcu Titu” i da “traže da se ugasi izborni predmet vjeronauk u školama".
Podsjeća na situaciju u Saboru kada se raspravljalo o hrvatskom jeziku: "Kada se raspravljalo o Hrvatskom jeziku, sekta Možemo je napustila Sabornicu, ali je Benčić potpisala deklaraciju o zajedničkoj jugoslavenskoj kulturi i jeziku."
Dalje navodi da "Kekin u dokumentima svoje stranke ima napisano da je Hrvatska nastala na mitu o Domovinskom ratu". Te političke aktere opisuje kao one koji "odbijaju priznati zločine komunizma" i "traže kažnjavanje zatvorom za izgovaranje pozdrava Za dom spremni", za koji ističe da su pod njim "hrabri HOS-ovci branili našu državu od komunističke Jugoslavenske narodne armije i četnika".
Optužuje ih i da "guraju ne znanstvenu, štetnu i nakaradnu rodnu ideologiju našoj djeci u škole". "Oni su glavni uzroci svih podjela i nereda u našem društvu!", zaključuje u tom dijelu.
Oštra poruka riječkoj "ekipi" i završna poruka
Riječku skupinu političara koje naziva "pogubljenom riječkom ekipom" opisuje kao "isključivu skupinu fejkerskih ljevičara": "Pogubljena riječka ekipa je jedna isključiva skupina fejkerskih ljevičara koju su izdali i samu ideju ljevice, oni samo na tome dobro parazitiraju."
Prema Miletiću, oni su "tolerantni uvijek prema onima koji su jednako isključivi kao i oni sami – prema svima nama drugima”. Zaključuje kako je “bilo dosta” takvog pristupa: "Tolerantni su uvijek prema onima koji su jednako isključivi kao i oni sami – prema svima nama drugima. Ali, bilo ih je dosta."
Na kraju teksta upućuje im poruku: Smiješni ste i jadni. Neću uzmaknuti niti centimetra."
