Prošlo je sedam dana od pokopa Ene Šarac na osječkom groblju Retfala. Hrabra djevojka od sedme se godine, kada su joj dijagnosticirali tumor na mozgu nosila s teškim bolestima.
Mama Biserka gubitkom kćeri lavice ostala je bez svoje životne snage. I sama išibana i izmučena bolestima, ali ponajviše stalnim strahovanjima za svoje dijete, nije gubila potrebu pomaganja drugima. Iako shrvana boli, uočila je vapaj voditeljice osječke humanitarne udruge Rijeka života koja je objavila suze malenog šestogodišnjeg dječaka iz Osijeka koji silno želi bicikl. Majka mu ga ne može kupiti jer žive od socijalne pomoći, a ima još i seku, piše 24 sata.
- Naša draga sugrađanka, majka heroine Ene, donirala je 1,100 kuna ušteđevine koju je Ena sakupljala za neke svoje male željice. Nakon objave da imamo dječaka čija je velika želja bicikl, gospođa Šarac javila nam se odmah telefonom i rekla kako želi Eninu ušteđevinu donirati za kupovinu bicikla i slatkiša za malenog korisnika naše udruge. Neizmjerna zahvala mami Biserki. Naša draga Ena je duboko u našim srcima - napisala je javnu zahvalu predsjednica udruge Štefica Čučak.
Ena je živjela dobrotu i taj lanac nikada nije prekidala, čak ni kada je ležala u bolnicama na liječenju. Uvijek je davala sve ono što je bio višak, ono što je drugoj djeci trebalo ili ono što je željela pokloniti jer ju je neka tuđa sudbina pogodila. Odricala se čak i onoga što joj je bilo bitno i drago.
'Njegovala lanac dobrote'
- Molim vas ako itko zna ime dječaka stradalog u potresu u Petrinji kojega su sa tatom izvukli iz ruševina, neka mi javi. Taj strah u njegovim okicama ne mogu zaboraviti. Poklanjam mu od srca novi PS4 i sve igrice i joysticke i punjač za njih. Sve je novo, roditelji su mi kupili za Božić na 24 rate, da skratim vrijeme u krevetu, ali ne mogu kad mi je to dijete stalno u glavi. Pomozite mi da dođem do njega! Ljubavi malena, javi se kada bude sve dobro i kad budeš opet u svom domu. Žao mi je svih i pomogla bih svima” napisala je tada Ena na svom Facebook profilu.
Kao i uvijek izazvala je lavinu reakcija brojnih Internet prijatelja koje je ganula svojom objavom i koji su također nakon toga pomogli i malenom dječaku. Eni su osigurali novi PS4. “Meni ne treba Play Station! Zarekla sam se da više nikada neću igrati, samo da svi budemo zdravi. Hvala vam svima i na lijepim gestama, ali ne treba mi PS - objavila je potom Ena.
Ako nije bila po bolnicama, bila je na nekoj rehabilitaciji, a ako nije niti to, bila je vezana za kuću. Posljednjih godinu dana uglavnom je dane provodila s mamom Biserkom u njihovom domu. Njena mama bila joj je i prijatelj i roditelji. Pravih prijatelja vršnjaka nije imala puno jer u životu nije imala previše prilika steći ih. A kada je i imala, u osnovnoj školi, oni nisu imali razumijevanja za njene teške bolesti i bila je predmet poruke zbog ožiljaka na glavi. Mama im to nikada nije oprostila, ali Ena je. Ona se i sa zločestim i sa dobrim ljudima nosila na isti način – dobrotom.
Savjetovala i pomagala
Njena osobna patnja otvorila joj je oči za patnje druge djece. Mnoga su joj se obraćala za pomoć, savjete, ohrabrenja. Satima je znala voditi telefonski razgovor sa bolesnim djetetom dajući mu nadu. Njen svijet bio je uglavnom virtualan, vezan za Internet i Facebook na kojemu je bila veoma aktivna. Sva svoja stanja i raspoložena objavljivala bi na njemu, otkrivajući svoju dušu. Kada god bi naišla na vapaj za pomoć nekom bolesnom djetetu, uskočila bi svojom donacijom.
