Nakon Šibenika, Zadra, Sarajeva i Beograda splitski ribar Mario Brajičić je napokon svome rodnome gradu predstavio svoj libar.
Ovoga četvrtka, u prepunom je ugostiteljskom objektu La Linea, publika imala priliku uživati uz stihove, aforizme i razgovore ribara i pjesnika Brajičića. O knjizi je govorio Marijov dugogodišnji prijatelj, urednik i lektor Nikola Vugdelija, a moderator je bio Baldo Đanović.
‘Razgovor s morem’ i vješta igra riječima jednog ribara, sanjara i nostalgičara bi glasio kratak opis sinoćnjeg predstavljanja zbirke Marija Brajičića: ‘Ja i moja sjena’.
U opuštenoj, domaćoj atmosferi dobro znanog i staroga šarmerskog bara La Linea ‘Izgubljena Generacija’ je tražila katrigu, čašicu i stih više…
I sve to redom i dobila. I ne samo to, već kako je sam autor u naslovu naveo, i ‘ vonj friškine, glende, jubavi, snage duha i morbine’.
Riječi su to za koje ovoj publici nije trebao prijevod, ali je zato kao likarija došao podsjetnik na svu onu čakavštinu koju smo putem (iz)ostavili i zapostavili.
Uz vješto moderiranje Balde Đanovića, te anegdote Nikole Vugdelije, autor nas je ukrcao u svoju barku i poveo na putovanje i bonacom i nemirnim morem, te s nama nesebično dijelio svoje čežnje, melankolije, tuge i friži…
Ogolivši sebe i svoju sjenu, lakoćom poete i jednostavnošću ribara, kao da je i sam na trenutke bio iznenađen pozornošću i zanimanjem publike za njegovu priču koju on jednostavno živi i diše svakodnevno.
‘Ja sam samo ribar i sanjar’ kao da je to samo, pogotovo u današnje vrime. Lišen pritisaka i tehnoloških čuda modernog vremena uvik se vraća moru koje ‘liči i daje’ i Splitu kojeg ‘išće’ u sezoni a upija van turističke sezone i iz njegovih praznih kala crpi inspiraciju.
Na pitanje iz publike da li je on drugačiji jer je ‘svoj’ i svojeglav ili smo se možda mi ostali samo stopili u ovoj copy-paste masi, ostavili smo publici da odgovori i prosudi nakon čitanja ove zbirke (čije je primjerke poklonio prisutnima, jer kako kaže on knjigu ne zna prodat već samo darovat).
O nastajanju Marijova libra govorio je i grafički urednik Vladimir Marinković, koji je kazao kako ga je Mario svojim životnim stavom i entuzijazmom jednostavno oborio s nogu pri prvom susretu, te da izradu Marijova libra nije gledao kao na posao već iznimno zadovoljstvo.
Za kraj, jedan stih iz zbrike koji glasi:
‘Da se more vrati…život oli vrime’
Moru će se on uvik vraćat, a u životu koji biži kao podsjetnik nekog pomalo zaboravljenog vrimena ostati će ova zbirka…do idućeg Libra!
