Supetarski vatrogasac objavio je lijepu gestu koja ga je u ovo, kako kaže, ludo doba, posebno oduševila. Lokalni vinari odlučili su Bračanima barem malo olakšati ovaj period poklanjajući boce svog kvalitetnog vina. Na svom Facebooku objasnio je kako se sve odigralo.
- Mi boduli smo poseban svit... u normalna vrimena čudni, grintavi, glasni, neposredni, zajebani, šúfištikani i sumporuži a u nenormalna duševni, brižni, topli, nujni i upućeni jedni na druge.
Svaka čast svakome ali u ovom Dr. Jekyll & Mr. Hyde poremećaju malo ko se može stavit sa otočanima...
Primjer prvi:
Dođe mi doma na vrata naš poznati vinar Saša Senjković i donese mi bocu Spože s posvetom:
#partyudobakorone
Za Jakova od Josipe
Sretan nam prvi aprila!
U mene totalno nekuženje, pa mi pokažu poruku iz njihova inboksa koja otprilike veli:
"Ja bi jako volila kad bi jedna butelja Spože došla u ruke našeg vridnog vatrogasca itd, itd..." - i moje ime i prezime i adresa za dostavu.
Samo šta nisam poče plakat, prvo jer me se niko uopće sitija u ova luda doba kad čovik obično misli samo na sebe i one odma do sebe a drugo benti miša potopira ipak je to boca Spože IMHO jednog od najboljih opola na blizu i na daleko <3
Primjer drugi:
Vrtin tu butilju po rukama i još ne razumin kako je točno došla do mene kad mi ćer veli: "To ti Senjkovići za malo podignut ljude iz ove psihoze od korone dile vino besplatno. Eno ti na njihovom intstagramu cila objava"...
I ja tamo kad ono ovo:
Dragi svitu, ako ovih dana čeg' imamo to je vremena. Koristimo ga korisno i manje korisno, kreativno i manje kreativno, većinom po senzibilitetu. Svakako, nađe se tu i poneka dobra misao.
Šetamo, tako, moj Senjković i ja Kukuriku brdom pred koji dan, a on će: "Brzo ti je rođendan, kako bi bilo da napravimo party!?" Nasmijala sam se od srca, lijepeći sarkazam na svaku izrečenu riječ... "Ne, ozbiljan sam", kaže, "imamo tih butelja Spože koja je trebala u ovom periodu na tržište... Poklonimo ih, tu, bračkim obiteljima, svima nam treba malo radosti." Ne poznajete svi mog Sašu, nije on čovik od puno riči niti pompe. Baš ta jednostavnost i neusiljenost izazvala je u meni lavinu po ko zna koji put, a sad je želim i podijeliti.
Sve nešto zbrajamo, oduzimamo, ne poduzimamo...ovih dana. U svom tom "brojevanju" sumiramo strahove i one emocije, što ih zovemo neželjenima. Što ako ih možemo i drugačije zvati, ako tvrdimo da su nam bile od nužnosti, ili ako smo u silnom brojevanju previdjeli ono što se "ne broji"?! Dok ovo pišem, imam i grižnje, jer nismo svi na istom broju, i naši su strahovi posma drugim znamenkama numeriranii...Svejedno pišem, jer ako išta imamo za dati onda je to osmijeh.
No da se vratim onom nemilom broju s početka i koliko smo snova i osmijeha čvrsto zatvorenih u butelje izbrojili;
U nastaloj crvotečini točno 259 butelja Spože ostalo je izgubljeno, zaboravljeno u svoj svojoj radosti namjere. Nekome je taj broj mali, nama je ozbiljan i baš iz tog poriva želimo mu dati i drugu vrijednost.
Zato, pošaljite poruku s adresom na otoku Braču (jer dalje od toga ne možemo) Saši ili meni ,za sebe, za prijatelja, neprijatelja, susjeda, poznanika...Mi ćemo dostaviti butelju pred vrata na danoj nam adresi.
Razmišljali smo kako izbjeći ovakav pristup, no svaka "selekcija" koju bi ustanovili bila je manjkava, tijesna ili neizvediva u nekom trenutku. Zato podijelite, pošaljite nam poruku i nazdravimo skupa u narednim danima, za neke stvari koje se "ne broje".
Primjer treći:
Ova Spoža šta san je dobio, neće se popit u mene doma. Ide s menom sutra u stožer i iman je namjeru tamo načet nalit je u bićerine i kucnut se sa svakin članom i svakin volonterom i svakin vatrogascen koji sutra bude tamo. Jerbo je poanta cile ove priče u dijeljenju... dobra i zla podjednako.
Budite dobri jedni prema drugima...
Ne budite otoci...
Budite otočani...
Budite boduli! - poručio je ovaj brački vatrogasac.
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=3479210545455055&id=101403289902481
