U Maksimiru je danas održana komemoracija za Nikolu Pokrivača. Velika želja njegove obitelji bila je da se posljednji pozdrav Nikoli održi baš u Dinamovim prostorijama, pa se u loži Maksimir okupilo 80-ak ljudi iz nogometnog svijeta koji su se došli oprostiti od člana obitelji, prijatelja, bivšeg suigrača...
Nikola je u srijedu pokopan u Svetom Martinu na Muri, na njegov posljednji ispraćaj stigla su brojna imena iz hrvatskog nogometa, od predsjednika HNS-a Marijana Kustića, Slavena Bilića, Roberta Prosinečkog, Nikole Jurčevića, Davora Vugrinca, do njegovih najbližih prijatelja i kumova poput Jerka Leke, Luisa Ibaneza, Ivana Krstanovića, piše 24 sata.
Komemoracija je započela minutom šutnje, pa kratkim videom posvećenom Nikoli. Prvi je za mikrofon stigao Ivan Kelava, njegov bivši suigrač koji se svima obratio u ime Dinama:
- Danas smo tu kako bismo odali počast jednom od nas. Nikola je bio dio posebne generacije Dinama, prepoznatljiv sa svojim ponosom, osmijehom i dobrotom. U svaku svlačionicu je donosio mir, šalu i riječi podrške. Nikola je bio prepoznatljiv po svojoj borbenosti izvan terena pobijedivši sve bolesti koje su mu stale na put. Imao sam čast dijeliti teren i svlačionicu s njim, bio je pravi suigrač i prijatelj. Nikola je bio oslonac kad nam je svima bilo teško. Volio je Dinamo, ostavio je trag u srcima svih ljudi koji su ga upoznali.
Zadnji je riječ dobio i Jerko Leko, čijem je sinu Pokrivač bio kum.
- Nisam pripremio govor, na ovako nešto se ne možete pripremiti, govorit ću iz srca. Znali smo se dugo, bili smo jako dobri od njegovog dolaska u Monaco 2008. godine gdje sam ga upoznao, iako sam prije toga čuo lijepe riječi o njemu kao igraču. A onda sam vidio kako je dobra osoba. Godinu i pol smo bili zajedno u klubu, pokušao sam mu biti podrška i oslonac, stvorili smo povezanost koja je prekinuta ovim tragičnim događajem. Barem ovako tjelesno, ali vjerujem da će ona biti nastavljena i do kraja mog života - rekao je Leko, pa nastavio:
- Tješi me što je za sedam dana 12 godina otkada nema ni Ivana Turine, još jednog mog velikog prijatelja, ali i dalje imamo osjećaj kao da je on svaki dan tu. Isto ću osjećati i u vezi Nikole, zato mi ovi trenuci padaju malo lakše. Naš nogometni put se nakon Monaca razdvojio, ali ostali smo povezani jer smo živjeli skupa kroz naša ljetovanja, razgovore na Murteru i u Zagrebu, imali smo puno zajedničkih tema, zbog toga je bio i kum mom djetetu. A to kumstvo se ne može nikad raskinuti.
Leko je bio emotivan.
- Bila nam je želja da zajedno jednog dana zaigramo u Dinamu, to se dogodilo 2011. godine, na to sam jako ponosan. Bili smo dio generacije koja je osvajala trofeje, igrala Ligu prvaka. Prošli smo puno toga zajedno. Kad gledam naše slike koje sam često vrtio ovih dana, na svakoj ima sličan, prepoznatljiv osmijeh, tu vedrinu po kojoj ga pamtimo.
I za kraj.
- Puno sam mu puta rekao: pa ne moraš igrati taj amaterski nogomet, ali imao je želju, tu je upoznao vrijedne ljude, pa mi je drago što su tu s nama ljudi iz Vojnića, Tigra iz Sv. Nedjelje, i Pušće. Pokazao je kakva je veličina radeći s djecom, prenosio ono što je volio. Još jednom izražavam sućut njegovoj obitelji i kćeri koja danas nije s nama, rekla je da ide u tatin stan ide hraniti ribice. Svi smo tu da ju čuvamo - završio je Leko.
