Ivica Mornar slavi 52. rođendan. Naš Moka. Karizmatični hajdukovac, rasni napadač, pa i desni bočni, danas daleko od terena, ali prati Hajduk u miru svojih Pribuda, uvijek dostupan za komentar i priču hajdučku.
A kao da se jučer pojavio kao mega talenat iz Hajdukove omladinske škole te ratne 1991., pa već u prvoj sezoni očarao navijače Bijelih, osvojivši titulu prvaka Hrvatske. Bili su to Špacini i Ikini hajduci, prvi prvaci Hrvatske: Mihačić, Štimac, Bilić, Vučević, Jeličić, Miše, Kozniku… kao okosnica šampionske momčadi Hajduka.
Poslije su se vratili „Vatreni“: Aljo, pokojni Tonći Gabrić, Štimac, Andrijašević, Vučević, povesti Bijele u Ligu prvaka.
Iz Hrvatske koja se branila u nametnutom ratu, hajdukovci su ponijeli barjak i do dana današnjeg postavili ga visoko, jako visoko. Četvrtfinale Lige prvaka te 1995. jedan je od najvećih uspjeha kluba.
Ponosili smo se tada najmlađim i najtalentiranijim napadačkim tandemom u Europi, Mornarom i Rapaićem; slikavali su ih fotoreporteri, a oni nam vraćali golovima i potezima.
Posebno pamtimo Mornarov gol Ajaxu, kada je Hajduk u jeku Domovinskog rata budućeg europskog prvaka dočekao u Ljubljani, pa su nam tako hajdukovci u tim teškim i ponosnim danima davali optimizam i nadu – eto, i mi igramo velike europske utakmice…
Kasnije je postao reprezentativac, pa u Valenciji 1994. „probio stranu“ i asistirao za gol Davoru Šukeru, kad su se prvi put pojavili Ćirini Vatreni, pokazavši svijetu, a i sebi, da mogu puno.
Golovi Dinamu, pa i velikom Portu, kad nije bilo europskih utakmica u Splitu, ali je Tomislav Ivić znao što Splitu fali, pa bi nas uvijek počastio dovodeći na Poljud, na prijateljske utakmice, europske ekipe koje je vodio.
Iskazao se Moka i kao humanitarac, pa je zajedno sa životnim prijateljem i rođakom Damirom Karamanom utemeljio i gotovo 20 godina organizirao humanitarni turnir „4 kafića“, kasnije nazvan „Memorijal Dino Petrinović“, za koji su dobili Nagradu Grada Splita i o kojem je HRT snimio dokumentarni film autora Tomislava Gabelića i Vladimira Dugandžića, „Mali turnir, veliki ljudi“. Turnir koji danas jako nedostaje gradu u blagdanskim danima zajedništva.
Nad svojim Ivicom uvijek je bdio otac Slavko, od milja zvan Vuk, neprežaljen i danas, tipičan čovjek svoga kraja koji je uvijek davao ponosne i čvrste ljude.
A velika je gradska faca Moka bio u igračkim danima, stvarno je bio zvijezda, pamti ovaj autor, kao dio tog društva po „Rafi“, „Mississippiju“, „Veneri“, nekad kultnim mjestima onoga Splita.
Danas uspješan poslovan čovjek, okružen prijateljima koji ga vole i poštuju.
Sretan rođendan, Moka!
